Naslovnica Premium

Hrvati u ratu za Falklande: Trojica Hrvata pilota - heroji Argentine

Ovaj je sukob obilježila i uloga trojice argentinskih pilota hrvatskih korijena. Piloti Daniel Antonio Jukić, Roberto Ćurilović i Sergio Sepetić za Argentinu i danas predstavljaju heroje ovoga rata, a u nas je to gotovo nepoznat podatak
04. siječnja 2013. u 19:00 0 komentara 315 prikaza
vojna povijest (1)
Foto: Mario Raguž
Pogledajte galeriju 1/10

Falklandski rat, koji se 1982. godine odigrao u dotad mirnom kutku južnog Atlantika, obilježila je i uloga trojice argentinskih pilota hrvatskih korijena. Piloti Daniel Antonio Jukić, Roberto Ćurilović i Sergio Sepetić za Argentinu i danas predstavljaju heroje ovoga rata, a u nas je ta činjenica gotovo nepoznata.

U prvom dijelu ove neispričane priče donijet ćemo sve pojedinosti o tragičnoj sudbini mladog poručnika Jukića. Sukob na „zaboravljenom otočju“ Južnog Atlantika, Argentincima poznatog kao Malvinsko otočje, a Britancima kao Falklandsko otočje, započeo je 2. travnja 1982. godine desantom i napadom argentinske vojske (operacija „Rosario“) na malobrojnu britansku vojnu posadu (sastojala se od svega 69 vojnika, uglavnom marinaca).

Nakon predaje Britanaca i kratkotrajne argentinske kontrole, snage britanske vojske uspjele su vojno poraziti Argentince i ponovo uspostaviti nadzor nad otočjem, 13 000 kilometara udaljeno od Velike Britanije. Rat je nakon 74 dana okončan kapitulacijom argentinskih snaga 20. lipnja 1982. godine. U zrakoplovnoj komponenti rata istaknutu ulogu imala su tri pilota hrvatskog podrijetla: poručnik Daniel Antonio Jukić – pripadnik Argentinskih zračnih snaga te dvojica pripadnika Argentinskog mornaričkog zrakoplovstva, kapetani korvete, Roberto Ćurilović i Sergio Sepetić.

U zračnim snagama letjelo je i više pilota koji ne nose hrvatska imena, ali su im majke hrvatskog porijekla. Iako kratkotrajan, sukob je unio novine u sustave ratovanja i ustroje oružanih snaga diljem svijeta. Akcije kao što su potapanje argentinske krstarice „General Belgrano“ (C-4) u napadu britanske podmornice na nuklearni pogon „Conqueror“ (S48) (korištena su tri torpeda Mk 8 mod 4), teško oštećenje argentinske podmornice „Santa Fe“ (S-21) u akciji britanskih helikoptera „Westland Wessex“ HAS.Mk.3, potapanje britanskog razarača „Sheffield“ (D80) u prvom napadu raketama zrak – more u povijesti, nisu ostale nezapažene. Sjeme ratnoga sukoba posijano je još godine 1833. kada su britanske snage otjerale Argentince i trajno zaposjele otočje. Otada Argentinci nastoje ponovo doći u posjed spornih otoka. Do 1982. godine to su nastojali diplomatskim kanalima, no bezuspješno.

Daniel Antonio Jukić rođen je 1955. godine u Buenos Airesu. Obitelj Jukić vuče podrijetlo iz sela Hrvaca kod Sinja, otkuda je Danielov djed odselio u Argentinu 1928. godine. Danielov otac Ante (Tonći) kao dijete je zajedno s majkom i sestrom odselio k ocu u Argentinu 1938. godine. Daniel je Argentinskim zračnim snagama (Fuerza Aérea Argentina – FAA) pristupio 1. veljače 1973. godine, a 11. prosinca 1976. godine dobio je zvanje vojnog pilota. Početak rata poručnik Jukić dočekao je kao pilot na COIN zrakoplovu („Counter-insurgency“ – zrakoplov za misije sprječavanja pobune i nemira. Uz „Pucaru“ u klasi se nalaze: „Rockvello“ OV-10 „Bronco“, „Cessna“ A-37B „Dragonfly“ i dr.) domaće proizvodnje FMA IA-58 „Pucará“ (nazvan po tvrđavi lokalnog indijanskog plemena Quechua) u postrojbi „Grupo 3 de Ataque“. Mirnodopska lokacija postrojbe bila je u gradu Reconquista.

Pogrješna procjena argentinskog vojnog vrha dovela je do toga da se na otočje, u sukob visokog intenziteta, pošalju i tamo baziraju zrakoplovi „Pucará“, „Beech“ T-34 „Mentor“ i „Aermacchi“ MB-339A. „Pucará“, ali i ostali spomenuti zrakoplovi, nikada nisu bili projektirani za ratne sukobe već isključivo za borbu protiv narkokartela, pripadnika pobunjeničkih skupina i ostalih lako naoružanih neprijatelja. Drugog travnja na pistu Port Stanley (nedaleko od istoimenog glavnog grada Falklanda), sada s promijenjenim, argentinskim nazivom, Puerto Argentino, sletjela su 4 zrakoplova „Pucará” (evidencijskih oznaka A-523, A-529, A-532 i A-556). Zapovjednik ove grupe, a kasnije i cjelokupne postrojbe, službeno nazvane „Escuadron Aeromovil Pucará Malvinas“ bio je bojnik Navarro. Jedan od pilota koji su preletjeli avione s argentinskog kopna (iz baze Rio Gallegos na koju su u međuvremenu prebazirani), bio je i poručnik Jukić (avion kojim je upravljao tijekom preleta bio je A-529).

Poručnik Jukić (pozivni znak „Tauro“) izuzetno je aktivan. Neke od njegovih operacija do početka otvorenog neprijateljstva 1. svibnja na otočju jesu opitni letovi na zaplijenjenom civilnom avionu „Britten Norman BN-2 Islander“ (VP-FAY) koji je pripadao FIGAS-u (eng. Falkland Government Air Service). Prvi operativni let na avionima „Pucará“ (pratnja helikoptera „Sea King“ argentinskog pomorskog zrakoplovstva) na otočju izvele su 4. travnja posade u sastavu satnik Vila/poručnik Jukić (u zrakoplovu „Pucará“ registarskih oznaka A-556) i satnik Benitez/bojnik Navarro (u zrakoplovu „Pucará“ registarskih oznaka A-523). Dva dana nakon, iste posade s istim avionima, izvršile su prvo oružano izviđanje otočja.

Tijekom prve faze rata (do 1. svibnja) posade ovih zrakoplova ukupno su odradile 38 zadataka oružanog izviđanja. Posade „Pucará” pomogle su i prilikom kalibraže argentinskog novopostavljenog radara „Westinghouse“ TPS-43. Zbog sve većega broja argentinskih zrakoplova koji su prebaziravani na uzletište Port Stanley/ Puerto Argentino, odlučeno je da se 29. travnja 12 zrakoplova „Pucará“ premjesti na spartanski uređenu travnatu pistu na lokaciji „Goose Green“ (od Argentinaca nazvana B.A.M. – Base Aérea Militar, „Condor“). Samo dan prije, 28. travnja, Daniel je poslao zadnje pismo svojim roditeljima u kojemu im je napisao da dosta leti i da je na otočju prilično hladno: „Ovih dana očekujemo da će stvari postati ozbiljne i teške, ali ćemo sve izdržati jer smo se svih ovih godina pripremali za takav posao. Nemojte se brinuti, sve će biti dobro i uskoro ćemo svi zajedno slaviti. Volim vas puno. Daniel.“

Prvoga svibnja otpočela je napadna operacija britanskih snaga s ciljem preuzimanja kontrole nad spornim otočjem. U 04:46 britanski strateški bombarderi „Vulcan“ B. 2 napali su uzletište Port Stanley/Puerto Argentino, a već u 05:00 zapovjednik „Escuadron Pucara“, bojnik Navarro, dobio je naredbu da piloti budu u pripravnosti za napad na britanske trupe koje su iskrcane helikopterom. Navarro je dobio i obavijest da se na njegovo uzletište može očekivati napad britanskih „Harriera“ i stoga da bude u pripravnosti prebazirati sve zrakoplove na sljedeću privremenu lokaciju na otočiću Pebble (argentinski naziv za tamo uređenu pistu bio je B.A.M. Calderón). O zadatcima su obaviještene sve posade i određeni su zadatci za svaki par. Prva dva para upućena su na oružano izviđanje i potragu za navodnim helikopterskim desantom. Kod uzlijetanja drugoga para došlo je do loma prednjeg stajnog trapa na jednoj od „Pucara“ i njezino uklanjanje s piste izazvalo je kašnjenja u uzlijetanju od više od 20 minuta kod trećeg para. Kao par broj tri određeni su poručnik Hernandez te poručnik Jukić koji se pripremao za uzlijetanje na avionu registarske oznake A-527 (kodni naziv „Tigre 4“).

Prvi je na rulanje krenuo Jukić. Upravo u tom trenutku, u 08:33, improviziranu zračnu luku napali su iz smjera sjeveroistoka britanski „Sea Harrieri“ FRS.1 iz 800. eskadrile britanskog pomorskog zrakoplovstva (Fleet Air Arm-FAA). Tri britanska aviona (kapetan korvete Rod Fredericksen (ZA191), poručnik Martin Hale (XZ460) i poručnik Andy McHarg (XZ457) izbacila su ukupno 9 bombi: tri od 1000lb (454 kg) i šest kazetnih BL 755. Zemaljska posada koja se nalazila u blizini Jukićeve „Pucare“ potrčala je u zaklon, a sam Jukić ostao je bespomoćan. Po svjedočenju dr. Beraneka, liječnika Danielove zrakoplovne postrojbe, Jukića je detonacija zahvatila na samome okviru kokpita te je od siline detonacije odbačen desetak metara od zrakoplova. U pregledu tijela dr. Beranek našao je i šrapnel u Jukićevoj glavi. Kako je za predstojeću akciju Jukićev zrakoplov bio naoružan s dvama kontejnerima nevođenih 70 mm raketnih zrna, kao i s punim spremnicima za streljačko oružje, požar na avionu uzrokovao je aktiviranje cjelokupnog borbenog kompleta što je dodatno spriječilo spašavanje pilota. Zapovjednik Navarro kasnije je izjavio: „... ostatci su napravili mnogo štete i privremeno sam oglušio od siline eksplozije koja se dogodila tako blizu... Ubrzo smo shvatili da A-527 gori. Aluminijski se trup topio, a desno se krilo odlomilo. Aktivirale su se i rakete koje su se zabijale u tlo. Strjeljivo za topove i strojnice također se aktiviralo i nekontrolirano eksplodiralo. Zbog izuzetno opasne situacije akcija spašavanja morala je biti odgođena...“.

S njime je poginulo i sedam članova zemaljskog osoblja: oružari Mario Duarte, Luis Peralta i Andrés Brashich (obitelj Brashich (Brašić) podrijetlom je s poluotoka Pelješca iz sela Pijavičino), mehaničari José Maldonado i Agustín Montaño, specijalist za avioniku Juan Rodriguez i specijalist za elektroniku Miguel Carrizo kao i dva pripadnika kopnene vojske, Guillermo García i Héctor Bordón. Ranjeno je još 14 članova zemaljskog osoblja. U napadu su oštećena i četiri zrakoplova „Pucará“. Argentinska PZ obrana koja je bila smještena na letjelištu nije uspjela djelovati po napadačkim zrakoplovima jer je bila u fazi popravka i redovnog održavanja.

Jukićevu je pogibiju na neprimjeren način probala iskoristiti argentinska vojna propaganda nesuvislim pričama o „Jukićevoj junačkoj pogibiji prilikom napada na britanski nosač aviona HERMES“. Preživjeli pripadnici Jukićeve postrojbe zgražali su se nad ovim činjeničnim neistinama. Olupinu uništene „Pucará” A-527 Argentinci su sklonili s piste Goose Greena/B.A.M. Condor da ne bi otežavala korištenje iste. Nakon završetak ratnoga sukoba olupinu su pobjednici razrezali te bacili na lokalni otpad. U mirnodopskoj bazi „Pucará” „Grupo 3 de Ataque“ u gradu Reconquista (RTA/SATR) jedna ulica nosi naziv „Daniel Antonio Jukić“. Posthumno je Jukić odlikovan redom „Honor al valor en Combate“. Primer Teniente Daniel Antonio Jukić danas počiva na novom argentinskom vojnom groblju koje je sagrađeno 2004. godine na otočju za koje je položio svoj život. Anti Jukiću dopušten je posjet sinovom grobu 1998. godine.

 (Nastavlja se u sljedećem broju)

Na otočje prebačena 24 aviona „Puc

Na otočje prebačena 24 aviona „Pucará”

Pucará, iako dvosjed, za trajanja rata rijetko je u akcije išao s dvama članovima posade. Na otočje su prebazirana ukupno 24 aviona. Tijekom rata 13 je komada uništeno, a 11 zarobljeno. Ovaj poražavajući podatak ne bi trebao biti relevantno mjerilo kvalitete zrakoplova, već činjenice da je vrhovno zapovjedništvo argentinske vojske pogriješilo šaljući odličan „COIN“ avion u rat protiv dobro izvježbane i odlično naoružane britanske vojske. Posade su „Pucará“ za trajanja rata obavile 186 borbenih zadataka (zemlje korisnici zrakoplova FMA IA-58 „Pucará“ jesu: Argentina, Kolumbija – kratko korištena tri primjerka, Šri Lanka i Urugvaj). Od jedanaest zarobljenih “Pucará”, Britanci su šest prebacili u muzeje diljem Velike Britanije: A-515 nalazi se u Cosford Aerospace Museum, Cosford, A-517 u Witney, Oxfordshire, A-522 u North East Air Museum, A-528 u Norfolk & Suffolk Aviation Museum, Flixton, A-533 u DERA Boscombe Down Museum, i A-549 u Imperial War Museum.

“Sea Harrieri” oborili 25 ar

“Sea Harrieri” oborili 25 argentinskih aviona
“Sea Harrieri” FRS.1 tijekom rata oborili su 25 argentinskih zrakoplova
u zračnim borbama, dok je argentinska protuzračna obrane uništila
dva „Sea Harriera”, a još četiri stradala su u letačkim nezgodama.
Argentinski zrakoplovi nisu uspjeli oboriti ni jednog britanskog lovca.
Više je čimbenika koji su omogućili ovakav “kill-to-loss ratio“. Uz bolju
obučenost britanskih pilota, bolju pokretljivost njihovih „Sea Harriera“,
prevagu na britansku stranu donio je najnoviji „Harrierov“ radar
„Blue Fox”. Ipak, najvažnije su bile rakete zrak – zrak najnovije generacije
„AIM-9L Sidewinder” kojima, inače brži argentinski lovci „Mirage”
III DA/EA i „Dagger” A, sa svojima raketama „Rafael”, „Shafrir I”, „MATRA
R530“ i „R550 Magic I”, nisu mogli parirati. „Sea Harrier” FRS.1 za
trajanja su sukoba ostvarili 1435 borbenih letova.

Britanci su angažirali 43 ratna broda

Britanci su angažirali 43 ratna broda

S obzirom na to da je područje sukoba bio falklandski arhipelag sa svojih 200-tinjak otoka i hridi, jasno je da su obje strane morale koristiti pomorske snage. Prvo je argentinska mornarica 2. travnja sa svojih osam brodova iskrcala 19 amfi bijskih vozila i oko 800 vojnika koji su vrlo brzo zauzeli ključne točke otoka. Izuzev desanta, angažman argentinske mornarice bio je zanemariv. Na to je posebice utjecalo potapanje krstarice „General Belgrano“, 2. svibnja, kada je poginuo 321 mornar, što je navelo stožer mornarice na skrivanje preostalih brodova u domaćim lukama. Teret opskrbe i podrške iskrcanim trupama pao je na manje opskrbne i ophodne brodove te na zrakoplovstvo. Britanci su pak s druge strane angažirali 43 ratna i veći broj rekviriranih civilnih brodova u želji ponovnog zauzimanja otočja. Cjelokupan fl otni sastav bio je okupljen na oko dva nosača aviona: „Hermesa“ i „Invinciblea“. Na njima su se nalazili „Sea Harrieri“ koji su bili glavna ofenzivna, ali i defanziva snaga plovnog sastava. Sraz britanskih brodova i argentinskih zrakoplova bio je skup za obje strane. Gotovo polovica od 99 izgubljenih argentinskih zrakoplova bio je uzrokovan vatrom s britanskog plovnog sastava. Zauzvrat, argentinski piloti su svojom upornošću, znanjem i nadasve hrabrošću, nadomjestili očiglednu inferiornost i zastarjelost svojih zrakoplova i u napadima na britansko brodovlje potopili sedam, a teško oštetili još devet plovila.

Otočje preplavilo 12.000 argentinskih vo

Otočje preplavilo 12.000 argentinskih vojnika
Rex Hunta. Nakon kratkotrajnog puškaranja britanske snage su se
predale. Zbog straha od mogućega sukoba s Čileom, najbolje su postrojbe
povučene s Falklanda i raspoređene na granicu s prvim susjedom.
Njihovo mjesto zauzeli su slabo uvježbani i nemotivirani novaci i rezervisti.
Čak 12.000 argentinskih vojnika preplavilo je otočje. Utvrdili su
se na ključnim pozicijama, ponajviše oko glavnog grada Port Stanleya.
Britanske kopnene snage, njih 4000, iskrcale su se 21. svibnja u zaljev
San Carlos. Krenuli su u napad na dvama pravcima. Prvi je bio usmjeren
na glavni grad, a drugi u smjeru jugozapada na mjesta Goose Green
i Darwin. Nakon žestoke borbe u kojoj je poginulo 17 Britanaca i 47 Argentinaca,
a 961 ih bilo zarobljeno, mjesta su prešla u ruke Britanaca.
Ostao je najvažniji cilj, glavni grad Port Stanley okružen s pet planina:
Mount Harriet, Mount Longdon, Wireless Ridge, Mount Tumbledown i
Two Sisters. Na ovim planinama vodila se presudna bitka. U uporabi su
bile puške, minobacači, teško topništvo, snajperi, ali i noževi, sjekire pa
čak i lopate. Najžešće borbe vođene su za Mount Longdon kada su poginula
31 argentinski i 23 britanska vojnika. Nakon preuzimanja kontrole
nad visovima, argentinska se obrana potpuno raspala. Predaja argentinskih
snaga potpisana je 14. lipnja. Britanci su zarobili 11 313 argentinskih
vojnika i otpremili ih na argentinsko tlo.

Osnovne značajke zrakoplova IA-58 &ldquo

Osnovne značajke zrakoplova IA-58 “Pucará”:


posada: 2
dužina: 14.25 m
raspon krila: 14.5 m
visina: 5.36 m
težina praznog aviona:
4020 kg
maksimalana težina na
uzlijetanju: 6800 kg

pogon: 2 × Turbomeca
Astazou XVIG od 729 kW
(978 ks)

Performanse:

maksimalna brzina: 500 km/h
krstareća brzina: 430 km/h
doseg: 3400 km
plafon leta: 10 000 m

Naoružanje:
2 topa × 20 mm Hispano-
Suiza HS.804
4 strojnice × 7.62 mm FM
M2-20

3 nosača za različita bojna
sredstva (kontejneri s topovima, bombe, rakete..) mase do 1500 kg

Iskusi adventsku Hrvatsku
DOŽIVLJAJ NA DAR
Iskusi adventsku Hrvatsku: Donosimo kompletan vodič kroz dobru zabavu

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.