Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Talijanka je tu rodila, Njemica bi da je pokopaju, Nizozemac je bliži Bogu...

Plitvička jezera su naš najstariji nacionalni park, a susreti s posjetiteljima uvijek donose nove, uzbudljive priče
27. travnja 2017. u 10:10 0 komentara 3296 prikaza
Plitvička jezera
Foto: Srđan Hebar
Pogledajte galeriju 1/5

Želite li se družiti sa strancima? Najmanji problem, sjednete na klupu na Plitvičkim jezerima i to je sav napor za vas druželjubive Hrvate. Napričat ćete se kao nikad...

– Hello! – sjedaju na klupu dvije plavokose Francuskinje u ranim dvadesetima i pitaju:

– Gdje je Veliki slap? Kako da dođemo do njega? Znaš, mi smo u hostelu tu u Rakovici...

Pokazujem im na karti najkraći put, ali one inzistiraju:

– Ideš s nama? Mi ćemo se opet izgubiti...

Djevojke ipak odlaze same, a na klupu sjeda stariji kineski par:

– Brod? Umorni. Lijepo je... – govore na slabom engleskom, ali razumijemo se.

I troje Indijaca pita za smjer prema luci. Samo dvije Njemice ne pitaju ništa, jure s fotoopremom kakve se ne bi posramio ni Trumpov kućni fotograf i traže nove motive. Objektivi su im ogromni kao u fotoreportera na utakmicama, jedva ih nose. Odlučile su snimiti baš sve!

Nešto dalje, Kinezi se bacaju po travi, smiju se, fotografiraju, u sedmom su desetljeću života, ali život je u njima kao da su u pučkoj školi. Imaju i naranču pa se njome dodaju i valjaju jedni po drugima... Dolaze i oni do klupe i pitaju, dakako, isto:

– Brod? Daleko? Kad?

Zagrebačka županija IZLETNIČKE OAZE Koja to metropola ima! Zavirite u podrume Plešivičke, Zelinske i Samoborske vinske ceste rastoke PROPUSTILI BESPLATNU PROMOCIJU Na Plitvicama odbili fotografiranje misica jer to nije edukativno

Cura s Havaja: Oh, ovo je raj!

Nešto dalje, na piknik-livadi kraj luke koju mnogi traže, čujem hrvatski. Naši! Na Plitvičkim jezerima to je prava rijetkost...

– Gdje je brod? Kad ide? – šaleći se pitam ih jer oni na ta pitanja odgovaraju stotine puta u danu.

– Jasno nam je da se ljudima sa svih strana svijeta ovdje sviđa, ali kad je došla djevojka s Havaja te nam objasnila da se odlučila doći kad je vidjela fotografije jezera i slapova, ostali smo paf. Iz raja na svijetu, Havaja, došla je u Hrvatsku! I ostala pet dana – govore domaći.

Pitam za imena, ali odmahuju glavom. Skromni su, ne žele se isticati.

– Lako za imena, bitna ti je naša priča.

Pa da čujem...

– Na Plitvičkim jezerima ljudi se rađaju, a neki žele biti i pokopani. Evo, bila je ovdje jedna Talijanka s mužem, raspitivali su se hoće li ona, a bila je u visokoj trudnoći, moći proći stazom uz jezera. Kad nakon nekog vremena dotrči muž i viče: “My wife, my wife... Birth, birth! Help, help!” Gospođa je rodila na Plitvicama! Brzo su je odvezli u bolnicu u Karlovac, a kasnije smo čuli da je s djetetom sve u redu.

A sprovodi?

– Njemica, starija gospođa, bila je tu tjedan dana u hotelu “Jezero”. Ostala je udovica pa je obilazila mjesta na kojima je nekoć uživala s mužem.

Lijepa priča.

– Sjedila je tu, pila kavu i ispitivala što bi morala napraviti da je nakon smrti ovdje pokopaju. Rekla je da na ovome mjestu želi ostati zauvijek.

Plitvička jezera
1 / 5
Plitvička jezera

Ima li još kakva anegdota?

– Ima! Došao neki Nizozemac, zima je bila, snijeg, vjetar... I nakon obilaska, pitali smo ga je li se isplatilo. A on, onako smrznut, brkovi su mu bili puni leda, kaže: “Plitivička jezera su mjesto na kojem sam najbliže došao Bogu.”

Kako je tu bilo nekad?

– Kao djeca, čuvali smo ovce, krave. Uzeli bismo od kuće kruh i mast ili šećer, nije tada bilo sendviča. Kako je to bilo malo hrane za cijeli dan, jeli smo i listove bukve. Stavili bismo malo soli na list, smotali ga i to bi bio ručak.

Koliko bukvinih sendviča?

– Tri-četiri, nisi smio previše jer bi uzeo previše soli. Bilo je to doba kad nije bilo lopte, radili smo ih od starih vunenih čarapa, a tek kasnije su došle gumene. A od te lopte od čarapa bolio bi nožni palac za poludit. Klinci bi se smijali, ali i njih bi brzo počelo boljeti pa bi jaukali. A najgore bi bilo kad bi se zaigrali te navečer shvatili da nema ovaca. Da su otišle. I što sad? Kreneš kući u strahu, izgubio si stado, a kad ono – došle one kući prije nas! Roditelji bi tad bili jako ljutiti.

VilaDvor Zeleni turizam U ekološkom hotelu čak i lift može proizvoditi struju

Ima li što da se malo zna o ovome mjestu?

– Rijetko tko zna da je Nikola Tesla u spilji Jezerkinji želio napraviti hidroelektranu. I danas ondje vise željezni nosači. No, ljudi mu to nisu dopustili. Nisu tada znali da je genij, da bi im to itekako koristilo... A bilo je to doba kad nije bilo ni svijeća, za rasvjetu se koristila mast. Ima priča koliko hoćeš, a mnogi samo pitaju gdje je Veliki slap.

Plače se od sreće

A gdje je najljepše na Plitvicama?

– Svuda je lijepo. Stopiš se s prirodom. Sve što vidiš i čuješ je divno. Od jezera boje tmurna neba, borova, jela, bukvi, djetlića, orlova, lastavica... Eto, tamo na Prošćanskom jezeru ima i biljki mesožderki. Crvene su, imaju točkice koje izgledaju kao rosa, ali su zapravo lijepilo, pa se insekti zalijepe na njih.

Ravna Gora, boćanje Ovdje su nezaposleni prava rijetkost Život u Ravnoj Gori: Kod nas nema iseljavanja u Irsku...

Jedu li i muhe?

– Ne, za te mesožderke muhe su ipak prevelike. Nisu ni ljudi u opasnosti, ha-ha. Tu su živjela i dva crna labuda. Bili su par, a to je zaista rijetkost. No, dugo ih već nema, vjerojatno su odletjeli...

A što je ovdje najsretnije?

– Djevojka sa suzama radosnicama. Tada već znamo, pristala je i ona na prosidbu... Takvi se gosti brzo vrate, ovdje su se ženili iz Meksika, J. Koreje, Japana, Australije... Ima parova koji čuvaju ulaznice još iz 80-ih, izgledaju kao da su sad izašle iz tiskare u Karlovcu. Strancima ovo mjesto mnogo znači...   

Tko se želi oženiti, ali i kupiti magnet s ježom, sve tu može

Obilazak jezera

Glavni razlog dolaska – jezera je ukupno 16: Ciginovac, Okrugljak, Veliko, Malo, Batinovac, Galovac, Kozjak (najveće i najpoznatije), Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac..., a domaći tvrde da je najljepše na Prošćanskom jezeru.

Svadba na Plitvicama


Iz cijelog svijeta dolazili su parovi baš ovdje reći sudbonosno “da”. Nije to ništa novo, no zgodno je da su parovi, recimo iz Meksika, Albanije, Japana, Kanade ili Rusije, dolazili u narodnim nošnjama svoje zemlje, pa se na Plitvičkim jezerima moglo vidjeti i drvenih nizozemskih klompi, kiltova, sombrera... Uostalom, kraj je poznat po nošnjama – za dečke ličke kape, lajbeki, pojasevi, vunene čarape i lički opanci.

Suveniri, i to domaći


Domaći, hrvatski, u suvenirnici u Kozjačkoj dragi. Od ježa s natpisom “Plitvice”, zatim sove, medvjeda, kapa sa šiltom, šalica, magneta... A sve s domaćim motivima. Ima i rakija, domaćih džemova i neizostavnih ličkih kapa.

Rastoke i Otočac


Manje od 30 kilometara udaljena su još dva turistička aduta. I Rastoke, predvorje Plitvičkih jezera, poznate su po slapovima, a Otočac po obližnjem Kuterevu gdje je svjetski jedinstveno utočište za medvjede     

Milinović
LIČKO-SENJSKI ŽUPAN
VIDEO Pogledajte snimku pada Darka Milinovića: Suzukijem je u zavoj ušao s 230 km/h
Nema dobrog vrta bez osnovnog alata
ALAT ZA PRAVE MAJSTORE
Nema dobrog vrta bez osnovnog alata, imate li ih sve doma?
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.