Dogodilo vam se vjerojatno barem jednom. Slušate omiljenu pjesmu, približava se refren, glas pjevača odjednom postaje snažniji ili se uključuje instrument koji niste očekivali i dlačice na vašim rukama iznenada se podignu. Ponekad nam istodobno prođu trnci niz kralježnicu, osjetimo laganu jezu ili čak naviranje suza. Iako kažemo da nas je pjesma 'dirnula', iza tog osjećaja krije se sasvim stvarna tjelesna reakcija. Znanstvenici je nazivaju frisson, odnosno estetska jeza, i godinama proučavaju što se u tim trenucima događa u našem mozgu.
Naježena koža, odnosno piloerekcija, izvorno ima sasvim praktičnu biološku funkciju. Kod naših dlakavijih predaka podizanje dlaka moglo je pomoći zadržavanju topline, a sličnu reakciju danas primjećujemo kada nam je hladno ili kada se prestrašimo. Kod čovjeka se, međutim, isti mehanizam može aktivirati i bez promjene temperature, dovoljno je da nas nešto izrazito emocionalno pogodi. Jedno od najpoznatijih istraživanja tog fenomena objavljeno je u znanstvenom časopisu Nature Neuroscience. Znanstvenici su pomoću snimanja mozga pratili ljude dok su slušali glazbu koja im izaziva snažno zadovoljstvo i trnce te utvrdili da su takvi trenuci povezani s otpuštanjem dopamina u strijatumu, dijelu moždanog sustava nagrađivanja.
Zanimljivo je pritom da mozak reagira i prije samog glazbenog vrhunca. Tijekom iščekivanja posebno snažnog dijela pjesme izraženija je bila aktivnost povezana s kaudatusom, dok je tijekom samog vrhunca emocionalnog zadovoljstva važniju ulogu imao nucleus accumbens. Drugim riječima, zadovoljstvo nam može pružati i samo očekivanje onoga što znamo da će za nekoliko sekundi uslijediti. Zato nas često naježi upravo poznata pjesma. Mozak pamti melodiju, očekuje refren, promjenu harmonije ili određeni stih, a približavanje tog trenutka može postupno pojačavati emocionalnu napetost.
Ne postoji jedna glazbena formula koja će izazvati trnce kod svakoga. Istraživanja pokazuju da estetsku jezu mogu potaknuti neočekivane promjene u dinamici, strukturi i glasnoći glazbe, ali važni su i osobni ukus, uspomene i emocionalno značenje koje pjesma ima za slušatelja.
Zato ista pjesma jednu osobu može ostaviti potpuno ravnodušnom, dok će drugoj podignuti dlačice na rukama već nakon nekoliko taktova. Frisson nije ograničen samo na glazbu. Sličnu reakciju mogu izazvati snažne filmske scene, govor, poezija, umjetnost ili prizor koji u nama izaziva strahopoštovanje. A ako vas glazba nikada ne naježi, ni to nije ništa neobično. Ljudi se znatno razlikujliu po tome koliko su skloni takvim reakcijama. No sljedeći put kada vas omiljena pjesma 'protrese' od glave do pete, znat ćete da to nije samo pjesnička metafora: vaš mozak upravo je glazbu pretvorio u vrlo stvarnu fizičku reakciju.
Znate li gdje trebate tražiti vrganje? Ovo su četiri mjesta na kojima najčešće rastu
Otvori KEKS Pay
