Također, procjenjuje se da u Hrvatskoj svake godine čak 500 novih bolesnika treba dijalizu ili transplantaciju bubrega, dok se oko 4000 kroničnih bubrežnih bolesnika liječi jednim od oblika nadomjesnog bubrežnog liječenja. Iako je riječ o velikom javnozdravstvenom problemu, nismo dovoljno osviješteni o ovoj bolesti, ponajviše zato što su znakovi i simptomi često nespecifični te mogu biti uzrokovani i drugim bolestima.
Zašto je prevencija važna, kada treba obaviti prvi pregled i koje promjene u svakodnevnom životu treba uvesti, otkrili smo u razgovoru s izv. prof. dr. sc. Marijem Laganovićem, dr. med., pročelnikom Zavoda za nefrologiju u KB Merkuru te Zrinkom Huđek-Leskovar, dr. med., predsjednicom Koordinacije hrvatske obiteljske medicine – KoHOM-a.
Mario Laganović: Jesmo li dovoljno osviješteni o važnosti zdravlja bubrega?
– Nažalost, ne. Kronična bubrežna bolest smatra se jednom od najzanemarenijih kroničnih nezaraznih bolesti. Upravo zbog niske razine znanja o njezinu značaju bilježimo porast smrtnosti među oboljelima u posljednjih 20 godina, dok je kod drugih kroničnih nezaraznih bolesti, poput šećerne bolesti ili kardiovaskularnih bolesti, zabilježen značajan napredak i smanjenje mortaliteta. To nije samo naš specifikum, već globalna pojava, zbog čega su se nedavno najveće svjetske nefrološke udruge obratile javnosti otvorenim pismom upozoravajući na tihu epidemiju kronične bubrežne bolesti te pozivajući na njezino rano otkrivanje i liječenje.
Zrinka Huđek-Leskovar: Kako moderan način života utječe na razvoj bolesti bubrega i možemo li je prevenirati?
– Suvremeni način života, koji karakteriziraju čimbenici poput loše prehrane, sjedilačkog načina života, povećanog stresa i izloženosti štetnim tvarima iz okoliša, može značajno utjecati na razvoj bolesti bubrega.
1. Loša prehrana:
- Visok unos natrija – prerađena hrana, brza hrana i hrana s visokim udjelom soli mogu opteretiti bubrege, uzrokujući visoki krvni tlak, koji je glavni čimbenik rizika za razvoj bubrežne bolesti.
- Pretjerana količina šećera – velika konzumacija slatkih pića i hrane može pridonijeti pretilosti, inzulinskoj rezistenciji i šećernoj bolesti tipa 2, koji su usko povezani s oštećenjem bubrega.
- Nezdrave masti – prehrana s visokim udjelom trans-masti i zasićenih masti može dovesti do pretilosti, što povećava rizik od bubrežnih bolesti.
2. Pretilost je glavni čimbenik rizika za razvoj bubrežne bolesti jer često dovodi do hipertenzije, dijabetesa tipa 2 i drugih stanja koja s vremenom oštećuju bubrege. Kako globalno raste stopa pretilosti, tako raste i učestalost bubrežnih bolesti.
3. Sjedilački način života – nedostatak tjelesne aktivnosti pridonosi pretilosti, hipertenziji i dijabetesu. Redovita tjelovježba pomaže u regulaciji krvnog tlaka, šećera u krvi i tjelesne težine, što je ključno za zdravlje bubrega.
4. Lijekovi – pretjerana uporaba lijekova, posebice lijekova protiv bolova koje ljudi prečesto uzimaju bez konzultacije s liječnikom ili ljekarnikom, može s vremenom oštetiti bubrege. Izloženost toksinima iz okoliša, poput onečišćenja ili kemikalija u određenoj hrani, također može negativno utjecati na rad bubrega.
5. Pušenje je faktor rizika za bolesti bubrega. Ono smanjuje dotok krvi u bubrege, povećava krvni tlak i ubrzava napredovanje bubrežnog oštećenja.
Mario Laganović: Kako se otkriva bubrežna bolest? Postoje li razlike u liječenju ako se otkrije u ranom stadiju ili podmukloj fazi bolesti?
– Bubrežnu bolest je vrlo lako otkriti. Osnovna dijagnostika kojom se otkriva bubrežna bolest je vrlo jednostavna, dostupna i nije skupa te bi ju trebalo sustavnije, aktivnije i svjesnije koristiti. Radi se o jednostavnom pregledu mokraće, pri čemu je za probir dovoljan i pregled testnim vrpcama (tzv. trakicama) koje je moguće kupiti u ljekarni. Tako se u mokraći mogu otkriti bjelančevine ili krv. Drugi dio te brze i jednostavne dijagnostike je laboratorijska analiza krvi, u kojoj treba odrediti kreatinin, tvar čija koncentracija u krvi raste sa slabljenjem bubrežne funkcije. Konačno, potrebno je naglasiti da su mjerenje krvnog tlaka i razine šećera u krvi neizostavni u posrednom traganju za bubrežnom bolešću. Budući da bubrežne bolesti uglavnom ne bole i često ne izazivaju jasne simptome dok ne nastupe teška stanja, potrebno je aktivno provjeravati bubrežno zdravlje, osobito kod rizičnih bolesnika.
Zrinka Huđek-Leskovar: Pogađa li bolest više žene ili muškarce?
– Muškarci imaju veću vjerojatnost da će razviti bolest bubrega u ranijoj dobi i mogu doživjeti teže oblike bolesti u usporedbi sa ženama. Također, imaju veću vjerojatnost razvoja bolesti bubrega zbog čimbenika rizika poput hipertenzije i načina života (npr. veće stope pušenja i konzumacije alkohola). Žene općenito imaju veću vjerojatnost da kasnije u životu razviju bolest bubrega. Međutim, određena stanja bubrega, kao što su policistična bolest bubrega (PKD), lupusni nefritis i infekcije mokraćnog sustava (UTI), mogu imati veću prevalenciju kod žena. Osim toga, žene s komplikacijama povezanim s trudnoćom, poput preeklampsije, kasnije mogu biti izložene većem riziku od bolesti bubrega.
Muškarci s bolešću bubrega imaju tendenciju bržeg napredovanja do završnog stadija bolesti bubrega (ESKD) ili zatajenja bubrega u usporedbi sa ženama. Muškarci također imaju veću vjerojatnost razvoja bolesti bubrega povezanih sa srčanim bolestima. Žene, s druge strane, imaju bolju stopu preživljavanja nakon razvoja bolesti bubrega, posebno u slučajevima poput lupusnog nefritisa, koji je češći kod žena.
Mario Laganović: Budući da su simptomi često netipični, kada je vrijeme da posjetimo nefrologa?
– Ako ste bolesnik sa šećernom bolešću ili povišenim krvnim tlakom, srčani bolesnik ili imate prekomjernu tjelesnu težinu, ili postoji anamneza bubrežne bolesti u vašoj obitelji, trebali biste napraviti preventivni pregled bubrežne funkcije u dogovoru s vašim obiteljskim liječnikom. Međutim, bubrežna bolest ne pogađa samo najrizičnije skupine, pa tako, ako primijetite npr. otekline lica ili potkoljenica, povišenje arterijskog tlaka ili promjene vezane uz mokrenje, trebate potražiti savjet liječnika.
Zrinka Huđek-Leskovar: Koje korake preporučujete pacijentima ako se pojavi sumnja na bolest bubrega?
– Kod sumnje na bubrežnu bolest, važno je poduzeti promptne mjere kako bi se potvrdila dijagnoza i započelo liječenje. Od laboratorijskih testova koristimo 24-satno prikupljanje urina, koje služi za mjerenje količine proteina izlučenih tijekom dana. Od krvnih testova određujemo kreatinin kako bismo provjerili koliko dobro bubrezi filtriraju otpadne tvari iz krvi. Od slikovnih pretraga koristi se ultrazvuk bubrega, koji može pomoći u procjeni veličine i oblika bubrega, a za detaljniju analizu pacijent može biti upućen na CT ili MR.
Ako se postavi dijagnoza bubrežne bolesti, nužno je redovito praćenje funkcije bubrega putem testova krvi i urina te promjena načina života. Pacijentima se savjetuje smanjenje unosa natrija, kontrola unosa proteina i tekućine. Također je važna kontrola krvnog tlaka (idealno <130/80 mmHg) prehranom, tjelovježbom i, po potrebi, lijekovima.
Mario Laganović: Predviđa se da će do 2040. kronična bubrežna bolest postati peti uzrok smrti u svijetu. Koje korake možemo poduzeti kao pojedinci, ali i zdravstveni sustav?
– Uvijek je potrebno prvo znati kako bi se moglo djelovati. Zato su ovakve akcije važne jer skreću pažnju javnosti i stručnih krugova na problematiku koja "prolazi ispod radara", a nosi velike rizike za zdravlje stanovništva i velike troškove zdravstvenom sustavu. Najbolja mjera je prevencija i rano otkrivanje. Zato provodimo akcije podizanja svijesti o značenju bubrežnih bolesti, a uvođenjem Programa za rano otkrivanje i zbrinjavanje bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću u Republici Hrvatskoj napravili smo najveći korak ka pravovremenom liječenju ovih bolesnika.
Zrinka Huđek-Leskovar: Vodeći uzroci bubrežne bolesti su dijabetes i povišeni arterijski tlak. Koliko često osobe s ove dvije dijagnoze kao posljedični uzrok dobiju dijagnozu bubrežne bolesti?
Što se bolest bubrega ranije otkrije i liječi, veće su šanse da se uspori njezino napredovanje, a šećerna bolest i hipertenzija vodeći su uzroci bolesti bubrega.
- Dijabetes i bubrežna bolest (dijabetička nefropatija): Što se tiče prevalencije, oko 30-40% ljudi s dijabetesom tipa 1 ili tipa 2 razvije dijabetičku nefropatiju. Također, oko 25-30% ljudi s visokim krvnim tlakom razvije oštećenje bubrega ako njihov krvni tlak ostane slabo kontroliran. Osobe koje imaju i dijabetes i hipertenziju imaju značajno veću vjerojatnost razvoja kronične bubrežne bolesti (KBB). Loša regulacija šećera u krvi, visoki krvni tlak i dugotrajni dijabetes povećavaju rizik od razvoja bolesti bubrega.
- Visoki krvni tlak (hipertenzivna nefropatija): Hipertenzija je jedan od vodećih uzroka bolesti bubrega, a procjenjuje se da će oko 25-30% osoba s visokim krvnim tlakom razviti oštećenje bubrega ako im krvni tlak ostane slabo kontroliran.
Osobe koje imaju i dijabetes i hipertenziju izložene su još većem riziku od razvoja bolesti bubrega. Studije sugeriraju da osobe s oba stanja imaju znatno veću vjerojatnost razvoja kronične bubrežne bolesti (KBB) nego one s jednim od tih stanja. Procjenjuje se da više od 50% osoba s dijabetesom također ima visoki krvni tlak, a zajedno su ta dva stanja najčešći uzrok KBB-a.
Mario Laganović: Prije nekoliko godina pokrenuli ste aktivnosti za uspostavu Nacionalnoga programa za rano otkrivanja kronične bubrežne bolesti. Kakve su reakcije i možete li s nama podijeliti rezultate provođenja programa?
- Mi danas u Hrvatskoj imamo Program ranog otkrivanja i zbrinjavanja bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću. Rezultat je to suradnje Hrvatskog društva za nefrologiju , dijalizu i transplantaciju (HDNDT) i Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) a koji je započeo s radom tijekom prošle godine nakon višegodišnje suradnje ova dva stručna društva i nekoliko pilot projekata na ranom otkrivanju kronične bubrežne bolesti. Panel za kroničnu bubrežnu bolest predstavlja inovativni, interaktivni, digitalni alat unutar zdravstvenih kartona bolesnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koji je implementiran u više od 2000 ordinacije liječnika obiteljske medicine na cijelom teritoriju Republike Hrvatske a namijenjen je za evidenciju i praćenje bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću kako bi se adekvatno liječili, sprječavale komplikacije i usporilo napredovanje same bolesti. Važno je naglasiti kako je program već sad iznimno uspješan. Prvi rezultati nakon šest mjeseci korištenja ukazuju da je do sada obuhvaćeno 10.500 pacijenata koji su upisani u panel!
Mario Laganović: Koliko novih pacijenata u Hrvatskoj godišnje treba dijalizu ili transplantaciju bubrega?
– Konkretno, u našoj zemlji imamo oko pola milijuna dijabetičara, trećina stanovništva ima povišeni krvni tlak, a svaka druga osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu – to su glavne skupine iz kojih se regrutiraju bolesnici s kroničnom bubrežnom bolešću. Procjenjuje se da u Hrvatskoj danas ima oko 300. 000 bolesnika s nekim stupnjem oštećenja bubrežne funkcije. Svake godine u našoj zemlji oko 500 novih pacijenata započinje dijalizu.
Cijena dijalize u Hrvatskoj iznosi 213 eura po tretmanu. Prosječnom pacijentu potrebne su tri dijalize tjedno, što godišnje iznosi oko 30.000 eura. Dakle, samo za nove pacijente potrebno je izdvojiti oko 15 milijuna eura godišnje. Ukupno, u našoj zemlji imamo oko 2700 pacijenata na hemodijalizi, za koje se godišnje troši oko 80 milijuna eura – i to bez troškova kardiovaskularnih komplikacija, koje su najčešći uzrok pobola i smrtnosti ovih bolesnika. Iz ovih brojki jasno je koliko je važna prevencija bolesti – i za pacijente i za zdravstveni sustav.
Mario Laganović: Tko su najčešći donori i kako Hrvatska danas stoji kada je riječ o transplantacijama?
– U Hrvatskoj je tijekom 2024. godine transplantirano ukupno 144 bubrega. To znači da je 144 pacijenata dobilo novi bubreg. Većina transplantiranih bubrega potječe od preminulih donora, dok je manji broj presađen od živih donora (članova obitelji). Neke su transplantacije bile istodobne transplantacije bubrega i drugih organa, poput gušterače, jetre ili srca.
Hrvatska je vodeća zemlja u Eurotransplantu po stopi donora nakon moždane smrti – 32 donora na milijun stanovnika. Članica Eurotransplanta smo od 2007. godine, a već petnaestak godina nalazimo se u europskom i svjetskom vrhu po broju transplantacija bubrega na milijun stanovnika. To je rezultat predanog rada svih uključenih u transplantacijski postupak, izvrsne organizacije i kvalitetnog zakona o darivanju organa. Prema hrvatskom zakonu, svaki građanin je potencijalni donor organa ako se za života tome nije izričito usprotivio. Osim toga, uspjehu pridonosi i članstvo u Eurotransplantu te postojanje transplantacijskih koordinatora u bolnicama iz kojih dolaze donori.
Mario Laganović: U posljednje se vrijeme u medijima i zdravstvenim krugovima često spominje projekt uvođenja kućne hemodijalize. Koliko bi takav način liječenja pomogao pacijentima?
– Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju već nekoliko godina u suradnji s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje i Ministarstvom zdravstva radi na projektu uvođenja kućne hemodijalize u sustav skrbi za bubrežne bolesnike.
Očekivani pozitivni učinci za pacijente uključuju bolju dostupnost dijalize, što je posebno važno za otočko stanovništvo i one koji žive daleko od dijaliznih centara. Kućna hemodijaliza mogla bi poboljšati kliničke ishode (krvni tlak, srčanu funkciju, anemiju, san, umor), smanjiti rizik od infekcija i hospitalizacija te poboljšati kvalitetu života (slobodniji unos hrane i pića, mogućnost putovanja, izostanak potrebe za redovitim odlascima u dijalizni centar). Također, omogućila bi veću produktivnost i lakše zadržavanje radnog odnosa.
Za zdravstveni sustav prednosti uključuju manju potrebu za osobljem i prostorom u dijaliznim centrima, dugoročno niže troškove liječenja zbog boljih ishoda i manjih putnih troškova pacijenata te povećanu zaposlenost pacijenata.
Zrinka Huđek-Leskovar: Koja je razlika između kućne hemodijalize i one u bolnici?
– Obje vrste dijalize imaju svoje prednosti i nedostatke. Kućna hemodijaliza pruža veću neovisnost, fleksibilnost i potencijalno bolje zdravstvene ishode zbog češćih tretmana. Međutim, zahtijeva pažljivu obuku, predanost i sposobnost liječenja kod kuće.
Bolnička hemodijaliza, s druge strane, omogućuje stalni nadzor stručnjaka i veću sigurnost za pacijente kojima kućna opcija ne odgovara. Konačan odabir između kućne i bolničke hemodijalize ovisi o zdravstvenom stanju pacijenta, njegovim osobnim preferencijama i mogućnostima samostalnog liječenja. Najbolju opciju treba odabrati u dogovoru s liječnikom.
Mario Laganović: I za kraj, koja je vaša poruka za sve koji nisu obavili preventivni pregled?
- Ako pripadate skupini bolesnika koji imaju povišeni krvni tlak, šećernu bolest, ili ste pretili ili imate neko od ranije poznato bubrežno oštećenje trebate se javiti svojem obiteljskom liječniku radi provjere bubrežne funkcije ako to do sada nije učinjeno. Danas u našoj zemlji imamo učinkovit alat „Panel za kroničnu bubrežnu bolest“ koji pomaže obiteljskim liječnicima u skrbi za bolesnike s bubrežnim oštećenjem u adekvatnoj dijagnostičkoj obradi, sprječavanju komplikacija i adekvatnom liječenju što bi trebalo rezultirati boljom kvalitetom života i produljenjem životnog vijeka naših bolesnika. Svi mi svojim ponašanjem i zdravim životnim stilom možemo spriječiti ili odgoditi bubrežnu bolest. Pridržavajte se osam jednostavnih preporuka za očuvanje zdravlja bubrega! Jedite umjereno i zdravo – primjerice, mediteransku prehranu, uz dovoljan unos tekućine. Budite fizički aktivni i spavajte dovoljno. Izbjegavajte pušenje i prekomjernu konzumaciju alkohola. Odazovite se na preventivne preglede i preglede za rano otkrivanje malignih bolesti. Nemojte uzimati lijekove protiv bolova na svoju ruku jer mnogi od njih štete bubrezima.
Zvuči jednostavno, ali svi znamo da nije lako. Zato je važno stalno ponavljati ove preporuke i međusobno se podržavati u zdravim životnim odlukama.
Sadržaj donosi Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju Hrvatskog liječničkog zbora.
