Daleko od vreve popularnih hvarskih odredišta, na svega dvadesetak minuta vožnje od grada Hvara, smjestilo se Velo Grablje, selo koje na prvi pogled djeluje kao da je ostalo zamrznuto u nekom davno prohujalom vremenu. Skriveno među brežuljcima, vinogradima i drevnim suhozidima, posjetitelje dočekuje gotovo nestvarnom tišinom koju remeti tek pjev ptica ili šum vjetra. Njegove uske kamene ulice, stare tradicionalne kuće s drvenim škurama i atmosfera potpunog mira stvaraju dojam da je vrijeme ovdje stalo. No, ta idilična slika skriva duboku demografsku dramu. Prema posljednjem popisu stanovništva, Velo Grablje danas ima svega 20 stanovnika, dok ih je prije samo stotinu godina bilo čak 500. U samo jednom stoljeću, ovo je mjesto izgubilo nevjerojatnih 96 posto svoje nekadašnje populacije, pretvorivši se iz živahnog središta u tiho utočište.
Iako ga danas posjetitelji otkrivaju zbog njegove autentične dalmatinske arhitekture i mirnog ambijenta, razlog nekadašnjeg prosperiteta nije bio turizam, koji je tada bio tek u povojima. U Velom Grablju nije bilo luksuznih vila ni bogatih stranaca, već nešto što je u to vrijeme bilo daleko vrjednije i unosnije - nepregledna polja lavande. Priča o hvarskom ljubičastom zlatu započinje krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada su otočki vinogradi prolazili kroz iznimno teško razdoblje zbog bolesti plamenjače koja je uništavala trsove. U potrazi za novom kulturom koja bi mogla uspijevati na škrtom, kamenitom i sušnom tlu, mještanin Bartul Tomičić prvi je prepoznao ogroman potencijal u uzgoju lavande i proizvodnji dragocjenog eteričnog ulja. Iako je lavanda na otoku postojala i ranije kao samonikla biljka, upravo ju je on počeo sustavno razvijati kao gospodarsku kulturu koja će uskoro promijeniti sudbinu cijelog kraja.
Nakon propasti vinograda, stanovnici su očajnički tražili novi izvor prihoda, a pokazalo se da je hvarska klima, s puno sunčanih dana i malo padalina, idealna za uzgoj ove aromatične biljke. Ubrzo je Velo Grablje postalo neprikosnoveno središte proizvodnje, a sredinom 20. stoljeća lavanda je donosila toliko dobre prihode da su stanovnici sela bili među najimućnijima na cijelom otoku. Mjesto je tada steklo laskavi nadimak "selo milijunaša", a u jednom je razdoblju bilo i najveći proizvođač lavandinog ulja u čitavoj Dalmaciji. Gotovo svaka obitelj sudjelovala je u zahtjevnom procesu - od berbe na strmim padinama do destilacije i prodaje ulja koje je bilo iznimno traženo na tržištu. Opojni miris ljubičastih polja postao je zaštitni znak tog dijela Hvara, a otok je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća postao jedno od najvažnijih područja za uzgoj lavande na cijelom Mediteranu, rame uz rame s francuskom Provansom.
Međutim, zlatno doba lavande, nažalost, nije dugo trajalo. Globalno tržište se promijenilo, otkupne cijene eteričnog ulja počele su naglo padati, čineći proizvodnju sve manje isplativom, piše Jabuka TV. Istovremeno, mladi su u potrazi za obrazovanjem i boljim prilikama za posao masovno odlazili na kopno, ostavljajući za sobom starije generacije. Situaciju su dodatno pogoršali i veliki požari koji su uništili dio vrijednih nasada, a selo se postepeno počelo prazniti. U najtežim godinama, u Velom Grablju ostalo je svega sedam stalnih stanovnika, a kamene kuće, nekada pune života i smijeha, postale su tihi svjedoci prošlih vremena. Priča o Velom Grablju postala je simbolom nestajanja tradicionalnog života na dalmatinskim otocima.
Iako danas ima manje stanovnika nego ikada prije, Velo Grablje i dalje živi, ali nekim sporijim, mirnijim i drugačijim ritmom. Upravo ta tišina, savršeno očuvana kamena arhitektura i autentična atmosfera danas privlače posjetitelje koji žele upoznati drugačije, skrovitije lice Hvara, daleko od gužvi i glamura. Posljednjih godina selo doživljava svojevrsni preporod zahvaljujući nevjerojatnom trudu lokalne zajednice i entuzijasta usmjerenih na očuvanje tradicije i kulturne baštine. Nekadašnje zlatno doba lavande pretvoreno je u prepoznatljiv identitet mjesta, a njegov najpoznatiji događaj je Festival lavande, koji se tradicionalno održava početkom srpnja i privlači sve veći broj posjetitelja. Ove godine festival će se održati 3. i 4. srpnja, a sezona lavande već je započela, pa se diljem Hvara ponovno mogu vidjeti predivni ljubičasti nasadi koji se njišu na ljetnom povjetarcu.
Sudbina Velog Grablja, nažalost, nije jedini slučaj, već zrcali širi i zabrinjavajući trend depopulacije ruralnih područja koji pogađa ne samo Hrvatsku, već i čitavu regiju te dobar dio Europe. Mnogobrojna sela koja su nekada bila središta života i gospodarske aktivnosti danas se bore za opstanak, suočena s odlaskom mladih, gašenjem poljoprivrede i nedostatkom osnovne infrastrukture.
Priča o lavandi na Hvaru ne završava se samo s Velim Grabljem. Iako nekadašnji razmjeri proizvodnje više ne postoje, duh ljubičastog zlata i dalje je prisutan. Prekrasna polja lavande i danas se mogu pronaći u okolici sela Brusje, kao i na području zaštićenog Starogradskog polja, a od 2015. godine gotovo hektar novih nasada uzgaja se i nedaleko od Jelse. Pojedinačni grmovi lavande mogu se vidjeti i u drugim dijelovima otoka, kako rastu uz putove i na starim, napuštenim terasama, kao podsjetnik na bogatu prošlost. Najljepša je upravo u lipnju i srpnju, kada je u punom cvatu, pa je to idealno vrijeme za spoj ljetnog odmora, kupanja u kristalno čistom moru i istraživanja mirisne unutrašnjosti otoka.
Nema automobila, a preko ljeta zabranjeni su i bicikli: Ovaj hrvatski otok oduševljava strance
Otvori KEKS Pay
