Prizor je poznat i gotovo filmski: mirno poslijepodne na plaži, odjednom netko uzvikne i prstom pokaže prema pučini gdje tamna peraja reže površinu mora. Život na obali nakratko stane, a misli odmah lete prema najgorim scenarijima. No, umjesto velike bijele psine, tajanstveni posjetitelj najčešće je veliki bucanj, latinskog imena Mola mola, riba čiji izgled zbunjuje jednako koliko i njezina pojava. Stručnjaci naglašavaju da je upravo ta zamjena identiteta najčešći uzrok lažnih uzbuna zbog morskih pasa duž obala diljem svijeta, pa tako i na Jadranu. Dok će peraja morskog psa sjeći vodu u glatkoj, ravnoj i neprestanoj liniji, ponašanje peraje bucnja odaje njegovu pravu prirodu. Kako piše Blic, upravo ta razlika u kretanju ključna je za raspoznavanje.
Ono što svjedoci najčešće opisuju jest peraja koja se pojavljuje, zatim nestaje, pa se opet pojavi, često se nespretno klateći s jedne na drugu stranu. Taj dojam "erratičnog" kretanja proizlazi iz jedinstvenog načina na koji bucanj pliva. Za razliku od morskih pasa koji se pokreću snažnim zamasima repa, bucanj za propulziju koristi svoje goleme leđne i analne (podrepne) peraje, mašući njima sinkronizirano, poput vesala. Kada pliva blizu površine, često na boku, njegova dugačka leđna peraja ulazi i izlazi iz vode, stvarajući iluziju opasnosti. Iskusni promatrači znaju da mirno i postojano kretanje peraje ukazuje na morskog psa, dok je "lelujanje" i povremeno nestajanje gotovo siguran znak da se radi o ovom neobičnom i miroljubivom posjetitelju.
Bucanj, kojeg u nekim krajevima zovu i morski mjesec ili lopar, najteža je riba koštunjača na svijetu, a njegov izgled doista je jedinstven. Tijelo mu je bočno spljošteno i visoko, gotovo ovalnog oblika, a završava naglo, kao da mu nedostaje stražnji dio. Upravo zbog toga u njemačkom jeziku nosi naziv "Schwimmender Kopf" ili "plivajuća glava". Umjesto klasične repne peraje, ima strukturu zvanu "clavus", svojevrsni kožni nabor ojačan zrakama peraja, koji mu služi kao kormilo. Odrasli primjerci mogu doseći više od tri metra u duljinu i težiti preko dvije tone. Koža mu je debela, elastična i hrapava poput brusnog papira, bez ljuski, te često prekrivena debelim slojem sluzi koja ga štiti od brojnih parazita, kojih može imati i preko četrdeset vrsta.
Čest boravak na površini, koji i dovodi do zabuna, ima dva glavna razloga. Prvi je termoregulacija. Bucanj provodi velik dio vremena roneći u hladne, duboke vode, ponekad i na više od 200 metara dubine, gdje se hrani. Nakon takvih zarona, izlazi na površinu i leži na boku, izlažući svoje veliko tijelo suncu kako bi podigao tjelesnu temperaturu. Drugi razlog je čišćenje. Ležeći na površini, omogućuje morskim pticama, poput galebova, da s njegove kože kljucaju parazite. U tropskim vodama, zalazi i na "stanice za čišćenje" na koraljnim grebenima, gdje mu manje ribe pomažu riješiti se nametnika. Ponekad, u pokušaju da se oslobodi parazita, ovaj div može i impresivno iskočiti iz vode.
Nježni div koji se hrani meduzama
Unatoč svojoj zastrašujućoj veličini, bucanj je za ljude potpuno bezopasan. Njegova prehrana u potpunosti razbija sliku opasnog predatora. Hrani se gotovo isključivo želatinoznim zooplanktonom, ponajprije meduzama, ali i salpama te rebrašima. Povremeno će pojesti i manje ribe, lignje ili rakove, no meduze čine okosnicu njegove prehrane. S obzirom na to da su meduze nutritivno siromašne, bucanj mora pojesti ogromne količine kako bi održao svoju masu, zbog čega se smatra važnim regulatorom populacije meduza u moru. Njegova mala usta sa spojenim zubima, koji tvore strukturu nalik kljunu, savršeno su prilagođena za hvatanje skliskog plijena i potpuno su bezopasna za ljude.
U Jadransko more bucanj zalazi povremeno, najčešće tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci, prateći toplije morske struje i svoj plijen, meduze. Iako je stanovnik svih svjetskih oceana, njegova biologija i migracijski putevi još uvijek su nedovoljno istraženi. Nažalost, jedna od najvećih prijetnji su mu ribarske mreže stajaćice u koje se često nenamjerno zaplete kao slučajni ulov. U nekim dijelovima svijeta, poput Mediterana, bucnji čine i do 90 posto ukupnog slučajnog ulova u ribolovu sabljarki. U Hrvatskoj je zakonom zabranjen njegov izlov, a svaki slučajno ulovljeni primjerak mora se neozlijeđen vratiti u more. Bez obzira na to pripada li peraja koju ste ugledali bucnju ili morskom psu, savjet stručnjaka je uvijek isti: ostanite smireni, bez panike izađite iz vode i obavijestite spasilačku službu. Ipak, poznavanje razlika može spriječiti nepotreban strah i omogućiti nam da s poštovanjem promatramo ovog veličanstvenog i nježnog morskog diva.
Turisti otkrili europske gradove u koje se ne isplati vraćati: Spomenuli i jedan hrvatski
Otvori KEKS Pay
