Naslovnica Kultura Kazalište

Koncentrirana, krvava operna srdžba kakvu dugo nismo vidjeli

30. svibnja 2019. u 16:00 1 komentara 342 prikaza
Foto: HNK Rijeka

Rane su još uvijek svježe i duboke, vidljive i krvave na licima likova “Elektre” premijerno prikazane u utorak na pozornici riječkog HNK. Te žive rane su i nijemi likovi koji u stopu prate, grabe i lijepe se na ljude, noćne more za ubojice i furije koje gone na osvetu nedužne. Prve predstavlja Klitemnestra, uz ljubavnika Egista sudionica u ubojstvu svog muža, kralja Agamemnona. Njoj nasuprot je kći Elektra odlučna da kazni majku i osveti oca. U usporedbi s njenom srdžbom i prijezirom prema svima koji žive dalje kao da zločina nije bilo, Hamlet je sama blagost. Ona je koncentrat osvete na koji ju je sveo Hugo von Hofmannsthal u vlastitoj drami i libretu za Richarda Straussa prema grčkom predlošku. Rezultat je ekspresivna glazbena tragedija, stotinjak minuta najviše glazbeno-scenske emocionalne napetosti bez predaha.

žena s jezera Europski povratak zagrebačke Opere

Zvijezda, a ne primadona

Za ulogu Elektre ne treba vam primadona, nego umjetnička zvijer, a težinom ne zaostaju ni uloge njene majke Klitemnestre i sestre Krizotemis. Ova potonja ostaje tankoćutno i plaho žensko, dok Elektra odmah na početku na grobu svog oca Agamemnona oblači njegove hlače zaklinjući mu se da će ga osvetiti. Skida ih tek nakon sablasnog pobjedničkog plesa na očevu grobu.

Premda će na kraju izvršitelj osvete biti njen brat Orest, ona je Elektrino djelo, a s kolikim sladostrašćem u njemu sudjeluje, genijalno pokazuje scena u kojoj Egista na prijevaru odvodi pod osvetnički mač. Sve je to pomno iščitao i pokazao intendant Zajca Marin Blažević kao dramaturg i redatelj još jedne sjajne riječke operne predstave. Kada se digne zastor na pozornici je veliki, za ovaj projekt pojačan riječki operni orkestar, a pred njim, ukočen u početnoj dirigentskoj gesti temperamentni finski maestro Ville Matvejeff. Napetost koja se akumulira u tih nekoliko sekundi nepomičnosti i tišine ne popušta ni trenutka za čitave izvedbe, već samo raste do eksplozije završetka. Osim što toliki orkestar u rupu riječkog kazališta ne bi ni stao, bilo je potpuno opravdano iskoristiti ga kao, odnosno umjesto scenografije. Jer scena, svjetlo i atmosfera svakog trenutka ionako su u genijalnoj Straussovoj glazbi.

Tri X i ja Ples po granici između visoke umjetnosti i pornografije

Angažirao i plesače i glumce

A gdje se onda igra ta čitava drama? Blažević ju dodatno zgusnuo smjestivši je na postament pred publikom, na bijelu četvrtastu plohu od svega pet četvornih metara, koja će na kraju ostati krvava i puna leševa, žrtava na oltaru osvete.

U predstavi su ponovo, osim čitavog niza kućnih opernih solista, bili angažirani i plesači i glumci. Treba spomenuti i pohvaliti Darija Bercicha kao Oresta i Marka Fortunata kao Egista. Ali vrh sjajne predstave su tri žene, tri pjevačke zvijeri i tri vrhunske glumice uživljene u svaku riječ i uronjene u svaku misao svojih likova: finska sopranistica Helena Juntunen kao Krizotemis, naša nacionalna prvakinja Dubravka Šeparović Mušović kao Klitemnestra te u naslovnoj ulozi upravo nevjerojatna Njemica Maida Hundeling.

Leica format Topla predstava o pravedničkom gnjevu

Eksplozija fantastične predstave dugo je odjekivala u ovacijama publike na nogama, a ja već zavidim sretnicima koji će u subotu gledati drugu izvedbu.

Top 3 festivala koje obožavaju poslovnjaci: Gdje se zabavlja Generacija X?

A1 izdvaja za Vas