U generaciji mladih umjetnika koja svoje misli prenosi na platna kao komentare društva, posebno se ističe Karlo Kopić. Njegova djela puna boje i ironije, podsjećaju nas da humor može biti najbolji oblik kritike. Ove je godine njegov ciklus „Priroda i društvo“ privukao pažnju žirija izložbe „Erste fragmenti 21“, dugogodišnjeg programa Erste banke koji već više od dvadeset godina otkriva i podržava mlade autore na počecima njihovih karijera.
U prostoru zagrebačke Laube, Kopićev rad našao se u društvu djela još sedmero mladih umjetnika. Iako je svi oni kroz svoja djela daju vlastiti pogled na svijet, u Karlovim slikama posebno se osjeća potreba da se progovori o ljudima, društvu i sustavima koji nas oblikuju.
U razgovoru s Karlom saznali smo malo više o tome kako nastaje njegovo slikarstvo, od prve skice do završne slike, te zašto smatra da umjetnost još uvijek može potaknuti promišljanje, a možda i promjenu.
Možeš li nam se kratko predstaviti, tko je Karlo Kopić i kako je uopće počela tvoja priča s umjetnošću?
Ja sam Karlo Kopić studiram na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku slikarstvo diplomski studij pod mentorstvom Zoltana Novaka. Završio sam srednju Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, slikarski odsjek pa sam tako i nastavio na akademiji.
Ove godine si jedan od mladih umjetnika čije se radovi predstavljaju u Laubi. Kako si doživio tu vijest i što ti znači takvo priznanje?
Prolazak na Erste fragmentima je bila radosna vijest, znači mi puno, čini mi se kao dobar poticaj za daljnji rad. Drago mi je da su moji radovi prepoznati kao nešto što bi publika trebala vidjeti, a financijska pomoć također uvijek dobro dođe.
Tvoj diplomski rad pod nazivom "Priroda i društvo" sastoji se od 5 slika različitih formata slikane uljanom i akrilnom tehnikom. Možeš li opisati kako izgleda taj put stvaranja slika – od ideje do završene slike?
Prvo crtam više skica za istu ideju, jednu ili par najboljih naslikam na manji format kako bih vidio hoće li mi i dalje slika zahtijevati veći format. Kad se odlučim da će biti naslikana na velikom formatu, počinjem slikati akrilom, preslikavam dok ne budem zadovoljan. Ponekad dovršavam s uljem koje je življe i intenzivnijih boja nego akril pa tako slika izgleda svježije.
Koliko u tvojem stvaralaštvu ima planiranja, a koliko dopuštaš da te inspiracija odvede u neočekivanom smjeru?
Planiram kakvu atmosferu želim napraviti na slici, naravno u procesu slikanja dolazi do promjena s kojima slika napreduje, ide u nekom boljem smjeru od prvotno zamišljenog. Iako na nekim djelima se držim skice i nisu potrebne neke drastične promjene. Ovisno o vrsti skice i razrađenosti koncepta.
Jesi li više vezan za samu tehniku i proces slikanja ili za emociju i priču koju želiš da slika prenese?
Tehniku i proces uvijek treba pokušati poboljšati i isprobati naslikati na drugačiji način odnosno isprobavati nove načine izražaja. Možda sam više vezan za emociju i priču koju želim prenijeti na promatrača kako bi ga naveo na promišljanje o naslikanom, to mi se čini važno. Ali mislim da jedno ne isključuje drugo, mora biti ujednačeno kako bi djelo ostvarilo svoju svrhu. Tako da se ne bih opredijelio samo za jedno, bitno mi je i jedno i drugo.
Koje te teme i motivi trenutačno najviše privlače i inspiriraju?
Bavim se društvom, šarolikim međuljudskim odnosima, načinima življenja i nedostatkom moralnog kompasa kod određenih pojedinaca. Puštam sliku da ispita vrijednosti svakog promatrača, naravno s nadom da će postati kreativni u promišljanju kako riješiti neke probleme u društvu. Nadam se da slike mogu potaknuti ozbiljnu raspravu zbog različitih pogleda na život, a i umjetnost.
Koliko je danas mladom umjetniku teško pronaći prostor, podršku i publiku za ono što radiš?
Nije jednostavno pronaći prostor, još sam na Akademiji pa se ne brinem pretjerano oko toga, ali svakako me čekaju i te brige nakon što diplomiram. Postoje razni natječaji za izložbe pa se uvijek može izlagati, a vjerujem da se nakon većeg broja izložbi stvori i neka publika. Ja sam do sada izlagao na nekoliko skupnih izložbi i jednoj samostalnoj, tako da mislim da nemam previše publike, ali nadam se da će se to promijeniti u budućnosti.
Što ti je sljedeći korak nakon Fragmenta i izložbe u Laubi? Radiš li već na nekom novom ciklusu ili istražuješ nove medije?
Radim na novom ciklusu povezanim s ovim, ući ću malo dublje u problematiku prikaza i same tehnike slikanja. Slikat ću više s uljem. Što se tiče teme, tema ostaje ista, iako i tema se može promijeniti, nikad se ne zna gdje će me kreativnost odvesti.
Erste fragmenti
Erste banka već preko dva desetljeća prepoznaje umjetnice i umjetnike pred kojima je sjajna budućnost. Pobjednički radovi pridružit će se dugom nizu radova prošlih fragmentaša, koji danas krase više od 130 lokacija diljem Hrvatske, uglavnom poslovnica i ureda Erste banke. Novi autori iz 21. izdanja Erste fragmenata predstavljeni su na otvorenju izložbe u Laubi, kući za ljude i umjetnost, a stručni žiri u sastavu: povjesničar umjetnosti i kustos Vanja Babić, likovna kritičarka i novinarka Patricia Kiš, viša kustosica u MSU Leila Topić, nezavisna kustosica Neva Lukić te akademski slikar i dobitnik natječaja Erste fragmenti 2006. godine, Zlatan Vehabović izabrao je nova imena hrvatske umjetničke scene. Oni su: Nina Bekeniova, Lana Cvetko, Lora Elezović, Ela Leko, Juraj Mihalke, Karlo Kopić i Monika Sinković.
Uz otkupljene radove koji će trajno ostati u vlasništvu Erste banke, dodijeljena je i jednogodišnja stipendija za studente likovnih akademija u iznosu od 1800 eura. Ovogodišnji dobitnik stipendije je Filip Paljar, čiji su radovi također dio zajedničke izložbe koju možete posjetiti u Laubi do 4. studenog. Ulaz je besplatan tijekom cijelog trajanja izložbe, gdje vas očekuje zanimljiv presjek aktualnih tendencija hrvatske mlade umjetničke scene.
Sadržaj nastao u suradnji s Erste bankom.