Film "Do ludila" je – do ludila zabavan uradak! Idealan za sve one kojima nedostaje ono vrijeme u kojem romantične komedije nisu bile limunadasti filmići. Sjajan je odabir za svakoga tko želi pogledati dobar, neobičan, vrckav i posve neočekivan film. "Do ludila" je gostovao na posljednjem Festivalu mediteranskog filma u Splitu, a trenutačno se prikazuje u kinima Mediteran diljem obale. Ovakva priča, ljeto, more… zaista su dobitna kombinacija za jedan ne tako razvikan pravi ljetni hit. Što znači poslušati unutarnji glas, i to onda kada je to – kažu – najvažnije, odnosno kada se tiče ljubavi? Što ako čovjek ima više unutarnjih glasova koji s k tomu u konstantnoj prepirci, često i u sukobu? Baš na ta pitanja Paolo Genovese u svom posljednjem uratku pokušava dati odgovor.
Genovese nas tako ovog puta odvodi u glave dviju osoba koje se prvi put nađu na spoju. Što se to događa u njihovim glavama? "Do ludila" je, zapravo, svojevrstan hibrid Disneyeva animiranog filma "Izvrnuto obrnuto" i uratka "Prije svitanja" Richarda Linklatera, barem kada je riječ o kliku i primjetnoj kemiji koja se dogodila tijekom prvog susreta. U ovoj talijanskoj razigranoj crtici gledamo Piera (Edoardo Leo), razvedenog profesora, i Laru (Pilar Fogliati), milenijalku u srednjim tridesetima koja je posvećena svom obrtu dok su – kako u jednom trenutku veli – sve njezine prijateljice odjednom trudne. Oboje su jako smušeni, smotani, odgovori su im često blesavi i nelogični. Ponašaju se kao školarci. No ono što gledatelji vide nije samo njihov nespretni razgovor, nego i burna aktivnost unutar njihovih glava koja je personificirana kroz likove koji taj spoj gledaju, komentiraju, analiziraju, a katkad čak i sabotiraju. U svakom od njih, naime, postoje četiri osobe. U Pierovoj glavi skrili su se profesor koji je racionalan; Romeo koji je nepopravljivi romantik; Eros koji – kako mu i ime sugerira – djeluje isključivo vođen nagonima te Valium, potpuno apatičan sredovječni muškarac. Podstanari Larina uma su – svakako najglasnija – Alfa, odlučna feministica koja je ujedno i najveća saboterka ponovnog davanja srca "još jednom muškarcu"; Trilli koja je najsenzualnija među njima; Scheggia koja predstavlja impulzivnost te Giulietta koja je romantična sanjarka.
Brze izmjene replika – ne samo među dvoje protagonistima, nego i među svim glasovima u njihovoj glavi – te pomalo kazališna estetika grade dinamičan ritam koji ni u jednom trenutku ne gubi na toplini i konstantnoj raznježenosti koja ipak nikad ne prelazi u patetiku i dosadu. Iako se ovdje ne krije neka posebna dubina kao kod, recimo, spomenutog Linklaterova filma, i iako radnja prelazi u predvidljiv tijek, držeći se ziceraškog raspleta, ne može se umanjiti njegova šarmantnost. Da, više se posvetilo formi nego samom sadržaju, ali neodoljivost mu se ne može poreći.
Romansa, Italija, 97 min.
Režija: Paolo Genovese
Glumci: Edoardo Leo, Pilar Fogliati
Komedija, SAD, 114 min.
Režija: Kyle Newacheck
Glumci: Adam Sandler, Julie Bowen
Gotovo tri desetljeća nakon kultnog originala, "Happy" se vraća! I to ne samo na teren, nego i u srca obožavatelja. Adam Sandler ponovno oblači svoje nespretne golf-tenisice i dokazuje da još uvijek ima što za reći. Točnije, za udariti. "Golfbrejker 2" je film koji je u svojoj neambicioznosti potpuno svjestan svojih dometa i onoga što jest. Ovaj se zabavan i jednostavan film ne trudi biti veći i pametniji ili dublji od svog prethodnika. No jednostavno uspijeva s lakoćom zabaviti. Najveće zasluge za to svakako idu Adamu Sandleru koji izgleda kao da se i sam prije svega zabavljao radeći na ovom filmu. Happy je sada, logično, stariji. Donekle je smireniji i spreman je prenijeti svoje (ne)znanje novoj generaciji golfera. Humor je tipično sandlerovski. Katkad pomaknut, katkad banalan, ali nenametljivo simpatičan. Film je jednostavno stvoren kako bi opustio i zabavio. I u tom je kontekstu sjajan. S takvom lakoćom uspijeva nas podsjetiti da je katkad najbolje što čovjek može učiniti prepustiti se blesavim, možda čak i malo glupastim šalama. Osim toga, bit će zanimljiv i onima koji možda nisu pogledali prvi dio, i to samo zato što Sandler izgleda kao da uvijek glumi jednog te istog šlampavca na čije je šale teško ostati imun.