Iako nije snimljen ni prema dramskom predlošku ni prema kazališnoj
drami, "Dva igrača s klupe" izgleda upravo tako. Pretežno smješten u
svega dva zatvorena prostora, s tek nekoliko "izlazaka" na otvoreno, uz
malen broj glumaca, izbjegavanje "masovki" ili površne vizualne
dinamike (akcija, potjere) i radnju oslonjenu pretežno na dijaloge,
humoristična drama o dvojici lažnih svjedoka Haaškoga suda uistinu je
domišljato osmišljen u smislu smanjivanja proračuna na način koji ne
škodi samom filmu, jer je sasvim usklađen s njegovim
sadržajno-pripovjedačkim potrebama.
Dobitnik Zlatnih arena za scenarij (D. Šorak), sporednu žensku ulogu
(Dora Lipovčan), filmsku fotografiju (Vjekoslav Vrdoljak) i
scenografiju (Mario Ivezić) privlači ponajprije dobrom polaznom idejom
da o poslijeratnim traumama s ovdašnjih prostora progovori iz
humorističkog stajališta te tako razdrma svojevrsnu ukočenost kojom se
hrvatska kinematografija najčešće bavi(la), temama iz Domovinskog rata
i njegovih posljedica.
Naglašeno apsurdna, cjelokupna situacija toliko je pretjerana da
zapravo postaje uvjerljivo nevjerojatna, tj. vjerodostojno nalik na
stvarne životne situacije koje znaju biti toliko šašave da je katkad u
njih teško povjerovati.
A spretnom mješavinom stereotipnih likova i situacija (priprosto lukavi
ljudi iz naroda, svim mastima premazani nemoralni odvjetnici i
pravnici) s dosjetljivim osvjetljivanjima iz nestereotipnih kuteva
stvorena je cjelina dovoljno jednostavna da šarmira manje zahtijevne i
dovoljno složena da ne iznevjeri zahtjevnije.
U neku ruku, moglo bi se reći da je riječ o znalački proširenom skeču s
pristojnom količinom dobrih nasmijavanja i manjom količinom predvidivih
i pomalo usiljenih šala koje se takvima doimaju ponajprije zbog
povremeno kašljucavog tempa koji iz predloška kao da ne izvlači
najbolje.
Prigovoriti se može (kao što su, uostalom, primijetili već mnogi) da se
lik i sporedna priča sa Stelom, ukrajinskom žrtvom trgovine ljudima,
čine nepotrebnima i nakalemljenima tek u svrhu dodatka kakve-takve
romanse, a najboljom sastavnicom čini se odličan Borko Perić u čijoj se
iznimno pogođenoj izvedbi lik Duška, za razliku od ostalih koji su
manje-više predstavnici tipova i funkcija, čini gotovo stvarnom
osobom.Riječ je o znalački proširenu skeču s pristojnom količinom
dobrih nasmijavanja i manjom količinom usiljenih šala
'Dva igrača s klupe'
Dva igrača s klupe, humorna drama, 112 min., Hrvatska, 2005.; Interfilm/HRT/Studio Maj/Blitz; R: Dejan Šorak; G: Goran Navojec, Borko Perić, Tarik Filipović, Dora Lipovčan