I dalje nisam siguran što bih trebao zaključiti iz podatka da je novi hrvatski ministar kulture član Počasnog blajburškog voda. No, njegova izjava o antifašizmu kao floskuli savršeno je postavljena dijagnoza znanstvenika povjesničara, nastala post mortem seciranjem tog fenomena. I potpisujem je od riječi do riječi.
Zašto bi bilo uvredljivo reći da je antifašizam kod nas danas samo – floskula?! Jer, što je to – floskula? U jednom od nagrađivanih prijevoda te riječi: ispraznica. Riječ od koje je ostala samo ljuštura bez izvornog sadržaja.
To uopće ne znači da sadržaja nikad nije bilo. Antifašistički pokret imao je sasvim opravdani razlog za postojanje. Bez obzira na sve kontroverze, ne dvojim o povijesnom značenju tog pokreta tijekom II. svjetskog rata, jer bez njega bi Hrvatska platila još veću cijenu postojanja zločinačke NDH. Bijesni psi bi je raskomadali.
No, Hasanbegović govori istinu: Ustav RH se nigdje ne poziva na antifašizam, to je mantra koja se nekritički ponavlja. Nabrajaju se dokazi kontinuiteta hrvatske državnosti, pa tako i odluke ZAVNOH-a, ali isto tako i Kraljevine Jugoslavije. Ustav nije udžbenik povijesti, no bili su postojali jaki razlozi da se čak i na tom mjestu ogradi od NDH. Danas, Hrvati se više nikome ne moraju ispričavati što imaju svoju državu. Da se danas piše, u njemu bi stajalo da je temelj hrvatske državnosti slobodno izražena volja hrvatskog naroda potvrđena u Domovinskom ratu.
Te četiri godine nikako ne mogu opravdati onih 45 godina nakon toga. Svatko bi trebao znati da je antifašizam krinka za najokrutniji staljinizam u kojem nije bilo dozvoljeno slobodno misliti, govoriti ni djelovati. Svatko bi trebao znati da ljudi koji su čvrsto držali uzde pokreta otpora, nositelji staljinizma, nisu bili donositelji demokracije. Da, posve je točno da je Hrvatska oslobođena tek 1991.! Jer, karakter njihove vlasti ne mjeri se usporedbom s ustaškom državom unaprijed osuđenom na propast, već s demokracijama koje su nakon rata na vlastitom pepelu nicale zapadnije od naših granica. To je ono što je nama uskraćeno: 45 godina razvoja demokracija kakve su se rodile u Austriji i Italiji! Pa tako danas plaćamo cijenu 45 godina sustavnog ispiranja mozgova!
II. svjetski rat počeo je usklađenim napadom Njemačke i Rusije na Poljsku i dogovornom podjelom plijena između Hitlera i Staljina. Staljinov “antifašizam” probudio se tek na dan kad je Hitler napao Rusiju. A tek tada je i Tito dobio dopuštenje Kominterne za svoj antifašizam – za komunističku revoluciju. Kakav je to “antifašizam” koji se nakon kraja rata ne ustručava nijednog od zločina koji su obilježili fašizam: likvidaciju desetaka i desetaka tisuća političkih protivnika, otvaranje konc-logora i protjerivanje stotina tisuća građana pogrešne nacionalnosti? Uništavanje u korijenu svake političke opozicije i slobodne nezavisne misli?
Da, Europa ima svoje temelje i u borbi protiv fašističke agresije, no “antifašizam” je sveraširena krilatica baš u istočnoj Europi pod staljinističkim skutima, onoj istoj koja je podigla zid oko Zapadnog Berlina, službeno ga nazvavši “Antifašistički obrambeni zid”. Jučer Staljinova i Titova, danas Putinova krilatica. Floskula.
Oni koji se danas pozivaju na antifašizam ne ustaju samo u obranu NOB-a već i njegovih “antifašističkih” tekovina. Oni ne opravdavaju samo naše djedove partizane koji su se borili za slobodu već i one koji su zlorabili njihovu borbu. Ne brane oni samo pobjedu ‘45. već i 45 godina totalitarnog režima, svoje aktivno sudjelovanje u njemu. Glume da su oni ‘91. bili donositelji demokratskih sloboda, a ne zapravo oni koje su oni proganjali.
Oni koji su 45 godina fabricirali unutrašnje neprijatelje i njihovi sljednici, oni koji su još 80-ih zazivali stroge sudske presude zbog verbalnog delikta, danas nemaju pravo dijeliti lekcije. Svejedno, danas skaču na sam spomen zlosretno nazvanog “registra izdajnika” tvrdeći da se radi o popisu za odstrel neistomišljenika, premda znaju da takvog registra danas – neće i ne može biti!
U Hrvatskoj danas nema fašizma, pa ne može biti ni antifašizma. To ne znači da nema pojedinaca koji nastupaju s fašističkih stajališta, no NEMA relevantne političke snage koja bi ta stajališta aktivno promovirala. Paradoksalno ili ne, upravo “antifašistima” su najpotrebniji ti fašisti, kao dokaz smisla vlastitog okupljanja, pa će napraviti sve kako bi ih sukreirali, bez obzira na štetu koju će nanijeti domovini. Cijeli softver stane u tri riječi: “Give them Hell.”
>> Zašto nacionalna kulturna politika izaziva histeriju
Drago mi je da se napokon nesto pomiče. Drago mi je da se napokon sve vise ljudi/novinara s pravom pita što je zapravo tekovina antifašizma u Hrvatskoj? Koje su to općeljudske vrijednosti jugoslavenskog antifašizma? je li antifašizam univerzalan (jedinstvene vrijednosti koje poštuju svi antifašisti na svijetu) ili partikularan ( antifašizam zapadne Europe vs antifašizam istočne Europe). Mislim da antifašizam istočnog tipa ne obilježavaju čovjekoljublje ili poštivanje drugih i drugačijih. Hristic dobro kaže-antifašizam ne postoji bez fašizma (što je sadržano u samoj kovanici ANTIfašizam) i postoji samo ako ima fašista. Ako fašista više nema onda ih očito treba stvoriti...