Odjeknula je eksplozija, a trenutak nakon nje druga, još snažnija. "Bježite na gornju palubu i napuštajte brod", začulo se u potpalublju vojnog broda USS Utah u zoru 7. prosinca 1941. Japanci su iznenadno napali američku mornaričku flotu u Pearl Harboru na Havajima. Ispočetka je bilo jasno da Amerikanci nemaju šanse za obranu. Bili su ulovljeni na spavanju.
Posada USS Utaha počela se panično uspinjati prema palubi. Za njima je išao i čovjek koji je oglasio uzbunu, ali je uvidio da je u prvoj salvi torpeda oštećena kotlovnica. Znao je da bi nova eksplozija uništila brod, s čijim bi ostacima potonulo i stotinjak mornara. Vratio se u usijanu kotlovnicu, neumorno gasio strojeve, i naposljetku uspio u naumu. Spriječio je eksploziju koja bi odnijela živote mornara. Ali brod je i dalje tonuo. Kad se dao u bijeg, bilo je prekasno. Voda je prebrzo nadirala... USS Utah bio mu je život, a postao je i grob.
Riječ je o Peteru Hercegu Tonichu, jedinom Hrvatu koji je postao američki nacionalni heroj. Za svoj herojski čin posmrtno je odlikovan najvišim odličjima američke vojske, Medaljom časti i Grimiznim srcem, te još nizom visokih odličja. Njegov unuk, umirovljeni pukovnik HV-a Srećko Herceg pravni je nasljednik odličja. Herceg je proteklog tjedna zatražio od hrvatske i američke vlade da upriliče ceremoniju uručivanja odličja.
Tonich je rođen 3. lipnja 1893. u mjestašcu Prologu u okolici Ljubuškog u Hercegovini pod imenom Petar Herceg. Davne 1913., napunivši 20. godinu zaputio se preko velike bare ostvariti svoj američki san i zadovoljiti želju za pustolovinom. Četiri godine nakon dolaska u SAD, pristupio je američkoj vojci pod imenom Peter Tonich. Nakon kratke službe u 1. svjetskom ratu, razriješen je dužnosti te se 23. siječnja 1919. prijavljuje u mornaricu SAD-a. Brzo je napredovao i do tragedije u Pearl Harboru dogurao je do najvišeg dočasničkog čina - zapovjednika kotlovničkog postrojenja na ratnom razaraču USS Utahu. U međuvremenu je došlo do administrativne pogreške pa je Tonich preimenovan u Tomicha, što je poslije otežalo napore američkih vlasti u pronalaženju rodbine. Kao i podatak da je njegova zemlja podrijetla Austro-Ugarska, a ne Jugoslavija odnosno Hercegovina.
Potragu za Tonichevim podrijetlom pokrenuo je 80-ih prof. Adam Eterovich, podrijetlom iz Pučišća na otoku Braču, kao predsjednik rodoslovnog društva Hrvatske bratske zajednice u SAD-u. Nakon opsežne potrage 1986., došao je do Dragutina Hercega koji je živio na Tonichevu imanju u Prologu. Iako Petar i njegova žena Anica nisu imali djece, jer ubrzo nakon vjenčanja otišao u Ameriku, ispostavilo se da je Dragutin njegov potomak. Naime, nakon Petrova odlaska, Anica je posvojila dječaka Dragutina. Pokazalo se i da je dolaskom u Ameriku budući heroj na imigracijskom uredu umjesto prezimena Herceg dao krive podatke odnosno nazvao se Tonichem ili Tomichem. Povjesničari pretpostavljaju iz osobnih razloga.
Dragutin Herceg, tada 62-godišnjak, i njegov sin Srećko bili su vrlo iznenađeni time što je njihov predak nacionalni heroj najveće svjetske sile. Pokazalo se i da su potomci veoma slični Peteru Tonichu. Dragutin Herceg dio života proveo je u vojsci, a njegovo sin Srećko, rođen 5. siječnja 1970. u Prologu, ima čin pukovnika. Isprva nismo vjerovali da je djed američki nacionalni heroj jer je 1957. proglašen mrtvim na sudu u Ljubuškom. Naime, trebalo je podijeliti njegovo nasljedstvo, a proglastiti ga mrtvim bilo je jedino logično rješenje jer ionako je vjerojatnost da je živ bila mala odnosno nikakva sjeća se pukovnik Herceg koji je 1990. pristupio specijalnim postrojbama MUP-a i nastavio obiteljsku tradiciju vojnih djelatnika. Prema obiteljskim pričama Petar Herceg bio je istinski pustolov nemirna duha. Nije bilo mjesta na svijetu koje ga nije zanimalo. Malo drukčijeg sjećaju ga se njegovi podređeni na USS Utahu. Bio je samotnjak, zatvoren i predan poslu. Nikad nije pričao o obitelji. Vidjelo se da je njegov život mornarica rekao je o njemu Leonard Purifoy iz Jacksonvillea na Floridi, koji je 1941. bio mladi mornar na američkom razaraču podređen Tonichu.
Tonichev unuk Srećko jedan je od osnivača specijalnih postrojbi Hrvatske vojske. Prošao je gotovo sva bojišta u Domovinskom ratu i od običnog vojnika napredovao do čina pukovnika. Herceg, inače diplomirani inženjer prometa i vlasnik diplome Zapovjedno-stožerne vojne škole HV-a u Zagrebu, ljetos je umirovljen. Prije tri godine iz Šibenika se preselio u Zagreb, gdje zasad namjerava i ostati. Planira osnovati obitelj i možda pokrenuti neki privatni posao.
Iako najavljena u izvješću umirovljenog kontraadmirala američke ratne mornarice J. Roberta Lunneya iz 1998. koji je godinu ranije došao u Hrvatsku provjeriti autentičnost Eterovichevih nalaza, Medalja časti još nije dospjela u ruke pravnog nasljednika Srećka Hercega. Trenutačno se nalazi u Mornaričkom muzeju u Washingtonu.
No, vjerovati je da će ceremonija uručenja biti uskoro upriličena. Tada će, nakon 63 godine lutanja, potomak Hrvata koji je postao američki nacionalni heroj dobiti visoko odličje. A misterij hrvatskih kostiju na dnu Pearl Harbora bit će razotkriven.
Razaraču i školi ime Tomich
Kad je odlikovao Petera Hercega Tonicha Medaljom časti, američki predsjednik Franklin Roosvelt kazao je da se odličje dodjeljuje: “Za izvanredno ponašanje u skladu sa svojom dužnošću i neustrašivu hrabrost te neobaziranje na svoju vlastitu sigurnost za vrijeme napada na flotu u Pearl Harboru. Premda shvativši da nakon napada brod tone, ostao je na svojem mjestu u kotlovnici USS-a Utah dok nije osigurao strojeve i dok njegovo osoblje nije dospjelo na sigurno. Postupivši tako, izgubio je život.” Po Tonichu je nazvan i razarač američke ratne mornarice, USS Tomich, koji je plovio Pacifikom za 2. svjetskog rata. Proglašen je i počasnim građaninom države Utah, a ime po njemu dobila je i jedna dočasnička škola u SAD-u.
