Sven Medvešek hrvatski je glumac rođen 1965. u Zagrebu. Ima dvije godine starijeg brata Renea rođenog u Velikoj Gorici. Djetinjstvo je djelomično proveo u Beču, a školovanje dovršio u Zagrebu. Kao dječak htio je biti smetlar na biciklu.
- Ovako sam razmišljao: dobro bih očistio ulicu, parkirao bicikl u parkiću, u dućanu kupio četvrt kruha i salamu, sjeo na pješčanik i obasjan travanjskim suncem žvakao svoj prvi zalogaj – da mi pivo bolje sjedne - prisjeća se Sven i dodaje koju je najveću ludost napravio.
- Jezikom sam dotaknuo 220 V. Kao klinac sam produžni kabel, koji je bio uključen u struju, koristio kao mikrofon imitirajući Franka Sinatru. Posljedice do dana današnjeg nisu utvrđene - kaže.
Svojedobno je s bratom Reneom, glumcem i redateljem, u sklopu školskog programa vodio emisiju na francuskom jeziku. Roditelji nisu imali izbora kad su čuli da će oba sina u glumce.
- Moja je tvrdoglavost u obitelji bila znana, tako da mi se rijetko u vezi s bilo čim prigovaralo. Dakle, prihvatili su to i blagonaklono podržali - kaže Sven.
Diplomski ispit na ADU položio je na biciklu. Uz Bachovu i Hendriksovu glazbu govorio je fragmente iz Peer Gynta, poeziju Drage Ivaniševića i Borisa Vijona. I sve to na biciklu što je tada bio svojevrsni šok za profesore. Tonko Lonza se uzrujavao; da kako može diplomski polagati na biciklu, a onda je Žiro Radić rekao: pa što, on je na Akademiju i došao na biciklu, pa nek s nje i ode na bicklu.
Medvešek je, naime, s biciklom došao i na prijamni.
Nakon Akademije dramske umjetnosti ulazi u angažman HNK u Zagrebu, od 1993. djeluje kao samostalni umjetnik, da bi se 2008. zaposlio u Gavelli. U međuvremenu se još jednom vratio na ADU, kao asistent profesorici glume Nevi Rošić. Iako se nije mogao potužiti da kao slobodnjak nije imao posla, ravnatelji kazališta, ispričao je Sven, zbog štednje su sve rjeđe angažirali glumce koji nisu kod njih na plaći, a on se baš zaželio glume na sceni i interakcije s publikom. Angažman u Gavelli je započeo premijerom "Orfej silazi".
– Iz sjajne sredine, ansambla zagrebačkog HNK, otišao sam jer su mi dodjeljivali uloge a da sa mnom nitko nije razgovarao želim li ih igrati. Kao umjetnik nisam mogao pristati na takve radne obveze pa sam pokupio svoju radnu knjižicu i otišao u slobodnjake. Uostalom, uvjeren sam da ne bih mogao glumački trajati u jednom ansamblu do mirovine - priznao je.
Odbijao je i kazališne i filmske uloge te reklame koje mu osim novca nisu donijele nikakvo drugo zadovoljstvo.
- Dok sam zdrav, nemam straha da neću imati posla i da neću moći prehraniti sebe i svoju djecu. Znam da me zbog toga mnogi smatraju ekscentrikom, ali najveća životna vrijednost za mene su radost i sloboda, koje neću žrtvovati zbog drugih interesa – priča Sven Medvešek.
Nastupao je na hrvatskom, ali i na engleskom, njemačkom, talijanskom i francuskom jeziku koje tečno govori. Uz mnogobrojne nastupe u Dramskom programu Hrvatskog radija te čitanja poezije, ostvario je i uloge na televiziji, u serijama kao što su Dirigenti i mužikaši te Zlatko i detektivi, TV- filmu Priča o duhu, kao i u Hallo aus Berlin, obrazovnoj emisiji iz njemačkog jezika.
Među kazališnim naslovima u kojima je igrao su i Strogo kontrolirani vlakovi, Troilo i Cressida, Impresario iz Smirne, Hwiddermôrken, Mrvek i Crvek, Zeko Zajec, Mrtva svadba, U samoći pamučnih polja, Kralj Edip, Pijana noć 1918 i Plaža. Oduševio je i gledatelje na Malom Brijunu ulogom u predstavi “Kaligula” (2008.).
Od 1997., kada je za naslovnu ulogu u filmu Gorana Rušinovića Mondo Bobo dobio Zlatnu arenu u Puli, pa do danas, ostvario je niz zapaženih filmskih uloga u suradnji s eminentnim hrvatskim filmskim redateljima; Mladen Juran, Jakov Sedlar, Krsto Papić, Bruno Gamulin, Davor Žmegač i drugi. Igrao je u filmovima Vila Orhideja (1988.), Mirta uči statistiku (1991.), Sedma kronika (1996.), Mondo Bobo (1997.), Polagana predaja (2001.), Prezimiti u Riju (2002.), Potonulo groblje (2002.), Infekcija (2003.), Kradljivac uspomena (2007.). Tom podužem popisu imena treba pribrojiti i film Libertas kojeg je 2006. snimio s redateljem Veljkom Bulajićem a u kojemu igra glavnu ulogu.
– Dvije godine svog života posvetio sam toj ulozi i nadam se da će mi ona omogućiti proboj u druge kinematografije, što već dugo priželjkujem – priznao je tada Sven, kojem je “Libertas” doslovce promijenio život.
Na snimanju u Dubrovniku, zaljubio se u kostimografkinju Martinu Franić, s kojom je dobio kćerkicu Jagu. Zbog te veze razveo se od glumice Nataše Dorčić, s kojom ima troje djece; sinove Tomu i Tita Emanuela te kćerkicu Rozu.
Iako više nije u vezi s majkom svoje kćerkice Jage i dalje je brižan otac. S bivšom suprugom Natašom i djevojkom Martinom Franić ostao je u prijateljskim odnosima.
I danas živi u Trnskom, angažiran je u lokalnoj udruzi za poboljšanje kvalitete života. I dalje vozi bicikl, voli još i motore i veslanje.
