Rođen je 29. siječnja 1957. u Iloku. Njegov djed Mirko bio je predsjednik HSS-a u Iloku od 1939. do 1941.
Nakon završetka rata Milovan Đilas, koji je određivao granice između republika, tražio je razgovor s predstavnicima hrvatskog naroda. Razgovarao je s Mirkom. Njegov otac Ivan 1971. je bio potpredsjednik Matice hrvatske.
Petar je u Iloku završio osnovnu i srednju školu, gimnaziju. U Zagrebu je diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu, smjer voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Zapošljava se u Vupiku.
Od 1983. do 1989. bio je glavni enolog u Radnoj jedinici Vinogradarstvo i vinarstvo.
Od 1989. do 1991. je na dužnosti direktora u toj jedinici. Nakon demokratskih promjena 1990. postaje član Izvršnog vijeća općine Vukovar.
1991. bio je predsjednik Kriznog štaba općine Ilok. Po odlasku u izbjeglištvo sudjeluje u Domovinskom ratu. Od svibnja 1991. do kraja kolovoza bio je u pričuvnom sastavu ZNG-a. Od 1. rujna do 17. listopada bio je u 204. vukovarskoj brigadi.
1992. je postavljen za pomoćnika povjerenika Vlade za općinu Vukovar, zadužen je za kontakte s Unproforom. Slijedeće godine je dogradonačelnik grada Iloka u progonstvu i član Upravnog odbora Zajednice prognanika. Član je Županijskog odbora HDZ-a. Od 1996. sudjeluje u provedbi mirne reintegracije, član je provedbenog Odbora za poljoprivredu. 1997. je izabran za saborskog zastupnika HDZ-a u Županijskom domu.
Te godine se s obitelji vraća u Ilok. Od kuće su bili ostali samo zidovi. Vinogradi koje su imali na 4,5 hektara bili su zapušteni. Polako je obnavljao imanje.
2001. je postao vukovarsko-srijemski župan. Slijedeće godine u sukobi između Ivića Pašalića i Ive Sanadera izabrao je Sanaderovu stranu. 2003. je izabran u Predsjedništvo HDZ-a.
Nakon pobjede HDZ-a 2003. postao je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva u Sanaderovoj vladi. Ministarsku dužnost nastavio je obnašati i nakon odlaska Sanadera, u vladi Jadranke Kosor. Jedino je kraće vrijeme od 2009. do 2009. bio ministar regionalnog razvoja. 2009. je postao potpredsjednik HDZ-a.
Od kraja 2004. njegova imovina se počela ubrzano povećavati. Uz pomoć državnih poticaja za podizanje nasada i vinograda uvećao je broj hektara koji pripadaju njegovoj užoj obitelji za više desetaka puta.
Dok je bio ministar, imovinu , zemljište, je prepisao na sinove , „obrt Ivan“,kako bi i dalje de facto samom sebi mogao isplaćivati državne poticaje.
Ministarsku dužnost nastavio je obnašati i nakon odlaska Sanadera, u vladi Jadranke Kosor. Jedino je kraće vrijeme od 2009. do 2009. bio ministar regionalnog razvoja. 2009. je postao potpredsjednik HDZ-a.
Predložio je isključenje Sanadera iz HDZ-a nakon što se pokušao vratiti na čelo stranke.
Nedugo potom imenovan je za potpredsjednika Vlade pri kraju mandata Jadranke Kosor.
U ožujku 2013. proglašen je krivim za zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju Planinska, prodaji zgrade po uvećanoj cijeni čime je pogodovao Sanaderu kako bi se okoristio prodajom te zgrade. Osuđen je na godinu dana zatvora koji mu je nagodbom s Uskokom preinačen u rad za opće dobro.
Tijekom 2013. od ponedjeljka do petka od 6 do 13 sati radi u pučkoj kuhinji u Caritasu Osječko-đakovačke biskupije. Priprema namirnice za ručak, guli krompir, a potom pere suđe i čisti prostorije. Kaže da mu ništa teško ne pada jer je naučio raditi.
„Nastojim biti koristan, tako mi vrijeme brže prođe, a osim toga ovo za mene na određeni način predstavlja iskupljenje društvu“, rekao je.
Priznao je kako je Ivu Sanadera slušao bez pogovora. Novinama se ispovijedio kako je sada ljut na sebe jer mu je vjerovao. Politici je zbog svega rekao „zbogom“. U rujnu 2013. oženio je jednog od sinova. Naručio je šator za 500 gostiju. Procjenjuje se da je za svadbu potrošio oko pola milijuna kuna.
U braku sa suprugom Anicom, koja radi kao glavna sestra u domu za stare i nemoćne u Iloku, ima petero djece. Kćer Emu i četiri sina, Hrvoja, Andriju, Ivana i Tomislava.
Obiteljsko -poljoprivredni obrt ima 20 zaposlenih. Bave se proizvodnjom grožđa, vina i loznog sadnog materijala.
