Mozak kompanije, kako tu tepaju timu dizajnera, završava posljednje skice za Božić 2016., a dva kata niže strojevi tkaju najfinije niti pamuka kojemu ne mogu odoljeti ni gosti londonskog hotela Ritz, lanca restorana Jamieja Olivera ili luksuznih vila šeika Mohammeda u Dubaiju, jednog od najbogatijih monarha svijeta. S obzirom na to da je riječ o damastnim stolnjacima i posteljini najviše kvalitete, rađenoj obično prema željama kupaca, reklo bi se kako se taj “dašak” glamura stvara u nekoj prijestolnici Orijenta ili svjetske mode. No u ovom slučaju sjedište joj je udaljeno samo pola sata lagane vožnje od Zagreba – u Velikom Trgovišću – malom po mjeri domaćega čovjeka, koji u njemu nalazi sve manje razloga da ostane, ali dovoljno velikom po mjeri šeika i vlasnika hotela i restorana s četiri i pet zvjezdica koji su u njemu našli interes.
Rade u četiri smjene
Nakon bankrota najvećeg kupca u kriznoj 2008., o Tvornici tekstila Trgovišće danas bi se vjerojatno pričalo u prošlom vremenu, kao o još jednom podsjetniku na nekad moćnu hrvatsku tekstilnu industrije, da je 2012. nije dokapitalizirao private equity fond Quaestus Borislava Škegre. Od tada TTT “grabi” svjetskim koracima kao primjer da samo vlastiti brend i fokusiranje na ciljane kupce jamče opstanak branše, u kojoj su većinu dotukli “lohn” poslovi.
– Ne stajemo s poslom, strojevi rade u četiri smjene, znači i subotom i nedjeljom, samo se praznicima “odmaraju” – kaže član uprave kompanije Petar Bušić.
S čepovima u ušima gledamo kako bučni strojevi pred našim očima vezu fine niti, od 5000 njih pa do 14,5 tisuća istodobno, a pukne li koja, automatski prestaju s radom dok ljudska ruka ne vrati “kariku” koja nedostaje. U jednom komadu satka se i 2200 metara kvalitetnog damasta. Svaki stroj ima i ugrađenu klimu kako bi predivo ostalo vlažno i ne bi pucalo, a na jednom od strojeva ubrzo prepoznajemo i logo superluksuznog londonskog Ritza. Ovdje nema jeftinog printa na tkaninama, ftalata i svih ostalih kemikalija na koje su “potkoženi” kupci osjetljivi. Sve je pamučno, decentno, precizno tkanje uštimano kompjutorom.
Bušić priča kako uvažavaju želje svih kupaca koji mogu birati između 2000 boja i 20.000 različitih uzoraka, neki imaju i vlastiti dizajn koji će se te godine “nositi” u njihovu hotelu ili restoranu, neki vole jači porub, neki manji... No većina posla odvija se preko partnera koji su zapravo spona s kupcima - veletrgovaca i megapraonica rublja koje danas drmaju svijetom HoReCa kanala (hotela, restorana i cateringa), kupuju, mijenjaju, peru, peglaju i zapravo iznajmljuju fino damastno posteljno rublje, stolnjake, salvete, lišavajući klijente i dodatne radne snage i dodatnog posla.
Britanski Vision Support, primjerice, stara je veletrgovačka tvrtka koja je svojedobno opremala Titanic, a danas oprema luksuzne kruzere koji biraju tkanje iz Trgovišća.
I u Royal Palace hotelima u Omanu i Bahreinu te dubaijskoj rezidenciji Zabeel Palaceu sjajni je damast TTT-a razlog da se dulje ostane u krevetu, kao i u nizu hotela i mondenih skijališta po Europi i šire, poput Gstaada i St. Moritza, ili pak za stolom svjetski priznatih restorana poput jednog od najboljih londonskih restorana Brasserie Zedel. No nemaju samo stranci dobar ukus za kvalitetu. Biraju je i hoteli Lone i Monte Mulini Maistre u Rovinju, Valamar, Plava Laguna, najbolji hrvatski restoran u lanjskoj godini – šibenska konoba Pelegrini te domaći trgovci i veletrgovci. Ispitivanja su pokazala kako premium posteljni program tvornice može izdržati i 250 pranja, a stolni koji se više ''rauba'' i 150 s međufazom glačanja, doznajemo od Bušića.
Prihodi rasli 100 posto
– S takvom kvalitetom više se ne moramo bojati budućnosti – kaže Ljubica Klinčić, koja u tvornici, koja je od osnutka 1924. na zagrebačkom Črnomercu prešla dug put do Trgovišća 2008. (kada je s 30 mil. kuna ulaganja bila i najveća globalna investicija u toj branši), radi već 31 godinu. Sve istkano na kraju treba i iskrojiti, popeglati, spakirati pa tvornica danas zapošljava 86 radnika, od kojih je pet zaposleno u lanjskoj godini. Plaće su u branši male, no imaju beneficirani radni staž. Zadnja tkalačka škola u Hrvatskoj nestala je 80-tih prošlog stoljeća pa tvornica i educira mlade ljude i priprema ih godinu dana za taj proizvodni proces.
– Svi bi danas samo u modne dizajnere – šali se Bušić. No ništa nije teško zna li se da su nakon dokapitalizacije 2012. prihodi tvornice rasli više od 100%, na 35 milijuna kuna u lanjskoj godini, a već u prvom kvartalu ove godine imali su 80.000 eura vrijednu isporuku u Sjevernu Ameriku, nakon što su se povezali i s najvećim svjetskim praoničarem rublja Alsco iz Salt Lake Cityja. Ta tvrtka godišnje nabavlja robe za 100 milijuna dolara.
Na tržištu UAE, Katara, Kuvajta, Bahreina i Omana, TTT ostvaruje godišnji rast od 100% pa izvoz danas čini 64% proizvodnje u Trgovišću.
– Stalno ulažemo u tehnologiju, od dizajnerskih softvera na dalje, a kako ove godine planiramo povećati kapacitete, kupit ćemo i šest do osam novih strojeva za tri do četiri milijuna kuna te zaposliti desetak novih radnika – kaže Bušić. Hvali HBOR koji, objašnjava, potiče izvoznike. No država bi im mogla olakšati i ukidanjem 4% carine na prediva iz Indije. Uvoznici gotovih tkanine iz Indije, Pakistana... ih ne plaćaju.
>>Čemu zapravo služi onaj mali džep u trapericama?
jos da daju place na vrijeme bilo bi ok