Kada bi prosječni građanin razumio ekonomiju na jednak način kako su je razumjeli ljudi prije 150 godina, većina fiskalnog i monetarnog EU dramatiziranja zadnjih 10-tak godina bi bila politički nemoguća. Nažalost, u mnogočemu se u narativu političara (i onih na funkcijama koje navodno ne ovise o politici, ali ipak ovise – poput monetarnih vlasti) od ekonomije stvara disciplinu u kojoj puno toga što je zdrava pamet postaje niz nedokučivih jezičnih konstrukcija izrečenih od ljudi koji su na 'važnim pozicijama' i sjede u odborima, vijećima, povjerenstvima i tko zna gdje donoseći odluke koje su u mnogočemu političkog karaktera, velikih ekonomskih reperkusija, ali ne nužno i za same donositelje odluka koliko za one u čije ime i za čiju navodnu dobrobit se čine. Dakako, u puno situacija bi ishod bio bolji da fiskalna i monetarna politika nisu učinili ništa. Odvagivanje koristi naspram troškova je način na koji većina ljudi donosi odluke – ali i poslovni subjekti ukoliko žele ostati u biznisu – međutim, to nije nužno kad se radi o (javnoj) politici gdje se bilo koja korist, koliko god bila (ili se činila) mala, nerijetko smatra vrijednom bilo kojeg troška, koliko god bio visok.
Napokon jedan suradnik u VL radi kojeg bi se isplatilo uzeti pretplatu... No ako je ovo jedan zalutali članak, onda piši kući propalo... Bilo bi zgodno da VL ima više takvih komentatora, a ne ideologa koji se ne usude niti dozvoliti komentiranje svojih članaka...