Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 145
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?

Bilješka o piscu

02.08.2004.
u 13:29

JANKO POLIĆ KAMOV(Pećine kraj Sušaka, 1886. – Barcelona, 1910.), pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar, kritičar i feljtonist, jedan je od rijetkih pisaca u cijeloj povijesti hrvatske književnosti čiji autorski glas nije bio zakašnjelo kaskanje za europskim i svjetskim književnim pojavama nego je, posve suprotno, označio usporedan, a u mnogo čemu i prethodnički hod s književnim senzibilitetom svoga doba. S djelom toga prvog pjesničkog buntovnika, osporavatelja tradicije, rušitelja tabua, inovatora na tematskom, idejnom i jezično-stilskom planu počinje hrvatska književna avangarda, ali u njegovu su prevratničkom opusu i zametci književnih strujanja i tendencija koje će se u vodećim europskim književnostima jasno oblikovati tek poslije Kamovljeve prerane smrti.

Avangardist prije avangarde, Kamov je svakim svojim stihom, svakom proznom rečenicom prkosno provocirao, beskompromisno se suprotstavljao svemu dotadašnjem. Sav okrenut novom, budućem, bio je neprihvaćen i neshvaćen u svom vremenu, ali je u desetljećima što će doći stekao status legende."Sve je u djelu Janka Polića Kamova imalo budućnost osim piščeva života", napisao je točno Slobodan Prosperov Novak. Taj"prokleti pjesnik"poživio je samo dvadeset i četiri godine, ali koliko je to intenzivan život bio posvjedočit će i samo spominjanje nekoliko tragičnih i burnih biografskih epizoda: potjecao je iz imućne trgovačke obitelji na zalazu njezinih boljih dana, iz gimnazije je bio izbačen zbog neposluha, zbog proturežimskih stavova 1903. dospio je u zatvor, između 1899. i 1908. preživio je smrti svojih najbližih (dviju sestara, obaju roditelja i brata), 1904. pridružio se glumačkoj družini s kojom je proputovao cijelu istočnu obalu Jadrana, jedno se vrijeme čak bavio prodajom šivaćih strojeva po Lici, 1906. i sam se teško razbolio od upale pluća s trajnim i kobnim posljedicama, od te godine često boravi u Italiji, a 1909. odlazi u Francusku, pa u Španjolsku gdje se za kratka boravka prije iznenadne smrti kreće u umjetničkim avangardnim krugovima (kojima tada pripadaju i Joan Miro i Pablo Picasso), umire 1910. u barcelonskoj bolnici Santa Cruz (u zgradi u kojoj je danas knjižnica)...

Uzbudljiv, djelomice podjednako tragičan put poput autorova, imalo je i njegovo djelo. Za života je objavio, i to uglavnom u vlastitoj nakladi, samo dvije zbirke pjesama, dvije drame te neke novele i članke. Njegovo najcjelovitije djelo, romanIsušena kaljuža, koji je napisan između 1906. i 1909., prvi je put tiskan tek pola stoljeća nakon nastanka, u sklopu Sabranih djela što su, pod uredničkim vodstvom Dragutina Tadijanovića, izlazila od 1956. do 1958. Slično je bilo i s dramskim tekstovima, nekim pjesmama i novelama, a istraživači Kamovljeve ostavštine, među kojima je danas najustrajniji i najuspješniji Mladen Urem, još tragaju za zagubljenim rukopisima toga velikog književnog anticipatora, kao i za dokumentima koji bi do kraja rasvijetlili još mnogu biografsku tajnu što i danas prekriva životnu sudbinu Janka Polića Kamova.

Prije nego u književnosti, javio se u novinama, dopisima iz Italije uPokretu, a već iduće, 1907., objavljuje sve četiri knjige što su mu izišle za života. Zbirke pjesamaIštipana hartijaiPsovkaveć naslovima najavljuju svoju temeljnu izazovnu tematiku i intonaciju u kojoj ni jedna tradicionalna svetinja, od religiozne do poetičke, neće ostati pošteđena žestoka prevrednovanja u avangardistički bogohulnoj silini što pjesmi umjesto dotad"propisanog"sklada i ljepote nudi"estetiku ružnog", vulgarizam, izravnost, grubost, slobodan, mjestimice prozan stih. Objavio je tada i dvije drame,Tragedija mozgovaiNa rođenoj grudi. Posmrtno su mu izišle još knjigeĆaskanja(1914.) teNovele i eseji(1938.). U Sabranim djelima tomu su pridruženeSamostanske drame,ČovječanstvoiMamino srce, primjeri Kamovljeva dramskog rukopisa koji je izazivao slične kontroverzije kao i njegova poezija i proza. Drame su dugo ostale neizvedene, jer su, opet blasfemično, svjetlima pozornice nudile"sumrak, patologiju, tjeskobu, bezizlaznost, očaj, apsurd, anarhiju i grotesku"(Darko Gašparović). Među novelama najzrelije su mu tri sačuvane iz posljednjih dviju godina života:Žalost,BitangaiSloboda.

Želite prijaviti greške?

Kupnja

Pretplata