Dobar dan, suseda! Kak’ ste? Kak’ je mama? Kam’ ste se zaputili? Gledala sam vas neki dan, odlično! Uostalom, kao i uvijek – ne samo pitanjima već i promatrajući kako Ivanka Boljkovac pozira za fotografije Zagrepčani iz Križanićeve potvrdili su – njihova susjeda nije samo kraljica opere već i njihova kvarta. A kako i ne bi bila kad, kako kaže sopranistica, ljudi iz njezine zgrade nisu samo „ljudi iz kvarta“ već dobri znanci i prijatelji.
Najpopularnija susjeda
– Oduvijek je bilo tako. Svi se znamo i treba li nekome nešto pomoći, uskačemo si – kaže Ivanka Boljkovac, kod koje susjedi dolaze telefonirati ako zaborave ključ, ali i prijaviti joj pukne li cijev ili se dogodi neka slična nezgoda u zgradi. Predstavnica stanara nije, šali se, ali kako sama kaže, susjedi dolaze onome tko će problem pokušati riješiti.
– Snalažljiva sam, a oni znaju da sam takva, pa to koriste – kroz smijeh govori operna pjevačica, koja upravo toj svojoj vrlini pripisuje i svoj životni uspjeh. Ništa ne dolazi lako, znala je to još od tinejdžerskih dana, kad je zarađivala čisteći disko u rodnom Karlovcu ili cijepajući drva susjedima.
– Malo mi je smiješno kad se danas povedu razgovori među roditeljima kako bi se, primjerice, trebali seliti u veći stan jer dijete nema svoju sobu. Pa ja je nemam ni sad – iskrena je sopranistica, koja je radila i u vrijeme studiranja. Nakon srednje glazbene škole, stipendiju za Zagreb „sredio“ joj je Arsen Dedić, a dobila je i kredit od fonda Utilitas, koji bi morala vraćati da nije dala sve ispite u roku i s odličnom ocjenom.
– Išla sam na fakultet, a poslije na probe RTZ zbora. Nisam imala baš puno slobodnog vremena, pa nisam izlazila u kafiće i klubove, ali tada, baš kao i danas, uvijek bismo se družili nakon nastupa i baš bismo dobro profeštali – prisjeća se operna pjevačica koja, priznaje, voli veselje. Pogotovo ako je posrijedi metež mladih ljudi.
– Kad sam u blizini mladih, i ja sam mlada. Živim odmah pokraj gimnazija u Križanićevoj i najgore mi je kad me pitaju smetaju li mi djeca. Pa što bi mi smetala! Ujutro, kad dolaze na nastavu, još su pospani, pa nisu glasni, a kasnije neka se raduju, pa svi smo bili mladi – govori Ivanka Boljkovac, koju vole svi bez obzira na to je li im opera draga ili ne.
Osim na ulici, s njom se žele družiti i nakon predstava. – Nedavno je bila grupa djece iz Moslavine u HNK, željeli su k meni u garderobu, ali kako ih nisu pustili, ja sam se brzo presvukla i otišla k njima u foaje da se poslikamo – govori Ivanka Boljkovac koja je, otkad je prohodala, znala da želi biti na sceni.
Jednog dana i narodnjaci
Narodna pjevačica, to će, govorila je svojima, postati jednog dana. Sad, šali se, tome će se posvetiti kad ode u mirovinu, a u međuvremenu pokoju narodnu zapjevati na fešti nekog od susjeda. Jer svadbe, rođendani i krstitke svojih prijatelja iz zgrade ne propušta.
– Na koliko toga sam bila, više i ne pamtim – govori nacionalna prvakinja opere, čiji rođendan susjedi obvezno obilježe svake godine. Baš kao i imendan njezine mame. Svoj kvart, a ni grad, stoga, ne bi mijenjala.
– Zagreb je moj grad i moj dom. Putovati volim, ali drago mi je što mu se uvijek mogu vratiti – kaže Ivanka Boljkovac, koja u HNK priprema ulogu u Prokofjevljevoj operi „Zaljubljen u tri naranče“.
Omiljenu ulogu u 36 godina dugoj karijeri nacionalnog kazališta ova sopranistica izdvojiti ne može. – Najdraže mi je raditi s onima koji grizu kad rade – kazala je primadona iz Križanićeve, koja sebe samu nikad tako neće nazvati. Jer primadona nije samo glavna uloga u operi, kaže Ivanka Boljkovac, već i žena s karakterom. Što ova operna diva, iako teško to priznaje, svakako jest.
Predivna žena! Divim joj se u svakom pogledu!