Ovogodišnja je berba trebala završiti s četiri tone, ali zbog vremenskih neprilika, bit će to otprilike pola tone manje. Govore nam tako, dok stojimo na plantaži jagoda Dubravka Hercega u Horvatima, on i njegova nećakinja Sara Palčić, glavna "pomagačica" u berbi. "Jagodicu purgericu", brend Udruge zagrebačkih jagodara, uzgaja naš domaćin na svom OPG-u, one koje svake godine vidite na štandovima diljem metropole, a Dubravko Herceg proizvodnjom upravo ovog voća bavi se već 26 godina.
– Cijeli život slušam o jagodama. Obitelj mi je jednom prilikom prepričala iznimnu situaciju kada je djed Marijan jedini put zaključao štand s jagodama u Zagrebu, a da na to nije bio prisiljen zbog vremena ili drugih okolnosti. Bilo je to kad sam se ja rodila, 2002. godine, da me posjeti u bolnici! – kroz smijeh nam govori Sara Palčić, otkrivajući da jagode u njenoj obitelji nisu "od jučer". A nakon 26 godina mukotrpnog rada, Dubravko Herceg i dalje, priznaje nam, pojede pokoju voćku tijekom berbe.
FOTO/VIDEO Manduševac je vidio svašta u prethodnih 40 godina, ali ovo još nije
– Obično ujutro prije svitanja i poslije prve kave, kad odem u plastenike i pripremim sve za berbu taj dan, obavezno pojedem koju jagodu usput. Tad su mi najslađe, osjeti se ta svježina i okusom mi najviše odgovaraju – objašnjava nam Herceg. A po specifičnom okusom i svježini upravo su njegove jagode i prepoznatljive Zagrepčanima jer put od plantaža u okolici grada do štandova "prevale" u dva do tri sata.
– Jagoda koja je danas ubrana, naočigled sutra više nije svježa. Neće ona skroz propasti, ali vidjet će se razlika. Jagode koje, na primjer, uvozimo iz Španjolske potpuno su drugačija priča. Dok se one prepakiraju, budu u hladnjači pa stave na police... ne možemo to uspoređivati – govori nam Dubravko Herceg pa se osvrće i na cijene. Kako nam kaže, žalosno je što si možda jedan umirovljenik u Hrvatskoj ne može priuštiti mjericu jagoda za svoj gušt.
– Što se tiče cijena, svjestan sam koliko su jagode poskupile. Ne možemo, u moru inflacija koje se događaju na dnevnoj razini, izvući samo jagode. Teško će biti održati ovu postojeću cijenu jagoda sa svim rastućim troškovima. Na takve stvari ne mogu u utjecati, nego se moram prilagoditi – ističe Herceg. On uzgaja sorte Crely i Joli koje su vrlo popularne zbog lijepih i krupnih plodova.
– Biramo sorte koje su najotpornije, ali i najkvalitetnije po ocjenama kupaca na našim prostorima. Sorte koje su se pokazale najtraženijima, te smo i brendirali – dodaje naš domaćin. A u obitelji Herceg baka Đurđica je ta koja od ostatka jagoda, onih koje se ne uspiju prodati ili su prezrele, radi pekmez.
– Baka se pobrine da se što više jagoda iskoristi za pekmez, a ono što ni mi ne možemo iskoristiti, kupcima prodamo po simboličnoj cijeni kako bi se što više jagoda iskoristilo – objasnila nam je Sara Palčić. Jagoda se kao voće, govore nam Hercegi, često u javnosti predstavlja u negativnom kontekstu, govori se o tome kako su pune pesticida, da nisu zdrave za osobu koja ih jede te da se štite razno raznim kemikalijama kako bi dobile na otpornosti. Ali nije to baš tako, kažu nam.
– Ono što možda djelu javnosti uopće nije poznato jest to da svaka jagoda koja dolazi s naših plastenika, mora biti zdravstveno ispravna. Postoje relevantne kuće koje procjenjuju zdravstvenu ispravnost jagoda. Što se tiče naše Udruge zagrebačkih jagodara, svi moraju proći zdravstvenu provjeru – objašnjava Herceg. A sve te provjere, dodaje, od zdravstvene ispravnosti kako bi se jagoda mogla dati djetetu u ruke, omogućavanje nutritivnim vrijednostima jedne jagode da se ne izgube nakon dva ili tri sata, od berbe do stola i krajnjeg korisnika, utječu na to da voće košta koliko košta.
Na pitanje jesu li "Jagodice purgerice" bolje od, primjerice, vrgoračkih jagoda, Herceg nam kaže da je "vrgoračka jagoda bolja za Dalmaciju, a purgerica za Zagreb", pretežito zbog svježine. Rado se osvrće i na sam početak prije više od dva desetljeća, kad su relevantni pioniri i entuzijasti s Agronomskog fakulteta u Zagrebu pokrenuli priču o "Jagodici purgerici" s Gradskim uredom za poljoprivredu čija je ideja zaživjela na ulicama, gdje su građani prepoznali kvalitetu njihovih jagoda koja živi i dan danas.
– Ljudi su se educirali, kretali u proizvodnju i učili u hodu. Danas najčešće odustaju jer je posao presložen i prezahtjevan, a najgore od svega, nesiguran. Također su se značajno promijenili gradski uvjeti za dobivanje dozvola. Prosječan proizvođač se slabo snalazi u silnoj papirologiji, a cijena jednog štanda je znatno skuplja. Ovisiš o okolnostima, vremenskim uvjetima, a najmanje o sebi – kaže nam Dubravko Herceg. Sadnja jagoda je, objašnjava nam, optimalna sredinom srpnja, a berba počinje u svibnju. Svake godine s ponovnom sadnjom, ulazi se i u novi rizik jer su vremenski uvjeti postali nepredvidljivi s klimatskim promjenama, pa se nikad ne zna što nova godina i sadnja donose.
– "Jagodice purgerice" s plantaža iz Horvata se mogu kupiti na tri lokacije u Zagrebu, ali i u Samoboru. Zagrebačke lokacije su Ulica grada Vukovara kod Fine, križanje Ilice i Vodovodne, na Remizi, a u Samoboru je to kod potoka Gradna na šetnici – govori Dubravko Herceg.
Otvori KEKS Pay
