Tko je krajem prošlog stoljeća studirao neki od društvenih fakulteta, poznato mu je kako situacija u društvenim znanostima nije bila sjajna, ali je postojao veliki zanos da dolaze bolja vremena. Društvene znanosti su u komunističkom dijelu svijeta desetljećima bile pod velikim pritiskom ideologije kako bi postale vjernom sluškinjom. A one su to, voljno ili nevoljno, uglavnom i bile.
"Društvenjaci" su zavidjeli "prirodnjacima". Vjerovalo se kako su prirodne znanosti bile pod znatno manjim utjecajem službene ideologije. Tamo je postojala nekakva istina, a dva plus dva je uvijek davalo četiri. Prirodne znanosti predstavljale su model za dezideologizaciju društvenih znanosti. Postojala je nada kako će se ljubav prema istini ponovno useliti i na fakultete društvenih znanosti.
Drustvene NEznanosti nikako ne kvalificiraju za zvanje znanosti nego iskljucivo umjetnosti, spretnosti jer su bazirana na subjektivitetu i dogovoru slicnih vjestih umjetnika! Znanost je nesto sto poslije odredene radnje uvijek daje jednak rezultat ukoliko se slijedi procedura bilo gdje na svijetu bez obzira kako se zove osoba koja je provela eksperiment! Tocka drugovi mlatitelji prazne slame!