Elektrana u Černobilu uništena je u najgoroj nuklearnoj katastrofi koju je svijet ikada vidio. Kombinacija lošeg planiranja i ljudske pogreške dovela je do ogromne eksplozije koja je proširila radioaktivni materijal po cijelom planetu. Eksplozija je učinila okolno zemljište nenastanjivim stotinama godina, prisilila na evakuaciju više od 200.000 ljudi i dovela do tisuća smrtnih slučajeva uzrokovanih rakom. Ali što bi se dogodilo da se slična katastrofa dogodi danas u Velikoj Britaniji? Stručnjaci kažu da je eksplozija razmjera Černobila u jednom od devet operativnih nuklearnih reaktora u Velikoj Britaniji vrlo malo vjerojatna, ako ne i nemoguća. Međutim, ako bi jedan od reaktora eksplodirao, posljedice bi bile katastrofalne za milijune Britanaca. Područje oko reaktora moglo bi postati nenastanjivo zbog intenzivne radijacije, dok bi oblaci radioaktivnog materijala nošeni vjetrom kontaminirali velike dijelove zemlje. Kako piše Daily Mail, hipotetski scenarij izgledao bi ovako: Unutar 10 km od reaktora bilo bi trajno nenastanjivo područje (crna zona), unutar 30 km bila bi obvezna evakuacija stotina tisuća ljudi, dok bi unutar 100 km bio potreban stalni nadzor i ograničenja.
U slučaju Sizewella B, evakuacija bi zahvatila područja sve do predgrađa Ipswicha, a radioaktivni oblak bi se, ovisno o vjetru, proširio preko Oxforda, Londona, South Downsa, Norwicha i Cornwalla. Veliki dijelovi poljoprivrednog zemljišta bili bi kontaminirani, što bi dovelo do zabrane prodaje hrane i masovnih ekonomskih gubitaka.
Nuklearna elektrana Sizewell sastoji se od dvije nuklearne elektrane prema Wikipediji , od kojih je jedna još uvijek u pogonu, a nalazi se u blizini malog ribarskog sela Sizewell u Suffolku u Englesko. Sizewell A, s dva Magnox reaktora, sada je u procesu razgradnje. Sizewell B ima jedan tlačnovodni reaktor (PWR) i najnovija je nuklearna elektrana u Ujedinjenom Kraljevstvu. Planirano je da se izgradi treća elektrana, koja će se sastojati od dva EPR reaktora, kao Sizewell C. Sizewell B trebao bi se zatvoriti 2035. godine, iako je EDF najavio da planira produljenje vijeka trajanja za 20 godina, do 2055. godine.
Eduardo Farfan, profesor nuklearnog inženjerstva na Državnom sveučilištu Kennesaw, koji je proučavao širenje zračenja oko Černobila, rekao je za Daily Mail: "Ako bi došlo do vrlo velikog ispuštanja izvan lokacije, gotovo sigurno bi bio potreban neki oblik ograničenog ili isključenog područja oko elektrane, barem u početku". "Radioaktivni materijali mogu putovati na vrlo velike udaljenosti, potencijalno stotine do tisuće kilometara, ali najozbiljnija kontaminacija obično je mnogo bliže izvoru i vrlo je neravnomjerna", kazao je.
Najozbiljniji rizik za stanovništvo nije akutna radijacija, već radioaktivni jod koji brzo ulazi u lanac prehrane. Profesor Jim Smith, stručnjak za černobilsku katastrofu sa Sveučilišta u Portsmouthu, kaže: "Jod se raspada vrlo brzo, ali ako ne zaustavite ljude da konzumiraju jod u tih nekoliko tjedana, ljudi dobiju vrlo visoku dozu u malu štitnjaču". Nakon Černobila sovjetske vlasti nisu dovoljno brzo reagirale kako bi spriječile ljude, a posebno djecu, da jedu hranu kontaminiranu radioaktivnim jodom, što je dovelo do velikog porasta slučajeva raka štitnjače. Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda za učinke atomskog zračenja zaključio je da je s Černobilom povezano oko 5000 slučajeva raka štitnjače, što je dovelo do 15 smrtnih slučajeva.
Nasuprot tome, profesor Smith kaže da su japanske vlasti nakon Fukushime brzo reagirala i spriječila konzumiranje kontaminirane hrane. Ako se radioaktivni materijal odloži na britanskom poljoprivrednom zemljištu, ova ograničenja hrane mogla bi ostati na snazi godinama.. Akutni radijacijski sindrom zahvatio bi uglavnom radnike na lokaciji. U Černobilu je od 134 slučaja umrlo njih 28. Dugoročno procjene govore o tisućama dodatnih slučajeva raka, ali stručnjaci naglašavaju da bi uz dobru pripremu broj žrtava bio daleko manji od onoga što se obično zamišlja. Međutim, uz odgovarajuće kontrole i planiranje, rizik za javnu sigurnost nakon velike nuklearne katastrofe zapravo je daleko manji nego što biste očekivali. Oko 700 milijuna ljudi primilo je dozu zračenja nakon Černobila, ali profesor Smith procjenjuje da je to dovelo do samo 15. 000 preranih smrti. Za usporedbu, profesor Smith ističe da se procjenjuje da se samo u Velikoj Britaniji svake godine dogodi 2. 000 preuranjenih smrti zbog onečišćenja zraka. "Mislim da ako bi se odgovorilo ispravno, kao što su Japanci uglavnom učinili nakon Fukushime, onda ne bi bilo stvarno značajnog rizika od raka“, kaže profesor Smith. Ipak, najveći problemi bili bi socijalni, ekonomski i psihički – masovne evakuacije, gubitak domova i dugogodišnji strah od radijacije.
Je li takva nesreća uopće moguća u Britaniji?
Srećom, stručnjaci se slažu da je katastrofa poput one u Černobilu 'izuzetno malo vjerojatna, možda i nemoguća'. Uzimajući Sizewell B kao primjer, postoji nekoliko ključnih razlika između ovog modernog reaktora i Černobila. Reaktor RBMK korišten u Černobilu bio je posebno opasan, s nekoliko kritičnih nedostataka u dizajnu i vrlo malo sigurnosnih mjera opreza. "Černobil je imao potencijalno opasan dizajn reaktora, gotovo nikakvu sigurnosnu kulturu i nikakvu ojačanu zgradu za zaštitu“, kaže profesor Smith.
U usporedbi s tim, moderni reaktori se razlikuju u gotovo svakom pogledu. "Sizewell B je projektiran i njime se upravlja puno sigurnije nego što je bio Černobil“, kaže profesor Smith. 'Ima zgradu "sekundarne zaštite" koja je ojačana kupola dizajnirana da izdrži vanjske i unutarnje udarce.
Otvori KEKS Pay
Zalosno je da veliki znanstveni umovi ne dobiju prilike objaviti svijetu dobra znanstvena dostignuca koliko je petorazrednim "strucnjacima" omoguceno sirenje dezinformacija, pretjerivanja propasti i smaka svijeta! Covjecanstvo ima dva primjera u gradovima Hirosima i Nagasaki koja su prezivjela eksplozije nuklearnih bombi i gradovi n i k a d a nisu prestali zivjeti i zive i napreduju i danas. Takoder imamo primjere od preko 580 ekspolozija nuklearnih bombi nad zemljom i pod zemljom u Nevadi niti 100km od Las Vegas-a od kuda je razneseno na istok i sjeveroistok Amerike silno mnogo nuklearne kontaminacije. Bilo je dosta nuklearnih eksplozija u juznom Pacifiku francuskih i americkih testova. Takoder imamo puno blize centralnoj Europi preko 1000 eksplozija sovjetskih nuklearnih bombi niti 3 tisuce km udaljenih u Novaja Zemla. Imamo Three mile island incident nuklearne elektrane nedaleko gradskog centra Harrisburg-a koji je pracen, mjeren i proucavan te dokazano da vrag je crn ali ne bas tako crn kako neki zele prikazati jer ljudi su bili evakuirani iz okoline nekoliko na dana, vraceni kucama i svakodnevnom zivotu i od tada je sve "normalno". Nemam namjeru kazati da su cestice nuklearnih materijala zdrave i korisne kao vitamini ili majcino mlijeko ali zelim ukazati da neodgovorni siritelji panike pretjeruju kada nam zele unistiti zivot zastrasivanjem propascu svijeta radi stvarnosti oko nas!