Na 40. godišnjicu nuklearne katastrofe u Černobilu, to područje i dalje je preopasno za ljude – no divlje životinje su se vratile. Na kontaminiranom zemljištu, nesigurnom za ljudski život, danas slobodno lutaju jedini istinski divlji konji na svijetu – Prževalskijevi konji. Zdepasti, snažni, pješčano-smeđe boje, s uspravnom tamnom grivom i primitivnim crtama lica, oni mirno pasu diljem černobilske zone isključenja – u prostranom, radioaktivnom krajoliku većem od Luksemburga.
Prije četrdeset godina, 26. travnja 1986., eksplozija u nuklearnoj elektrani u Ukrajini poslala je zračenje diljem Europe i prisilila na evakuaciju cijelih gradova, raselivši desetke tisuća ljudi. Bila je to najgora nuklearna katastrofa u povijesti. Četiri desetljeća kasnije Černobil je i dalje preopasan za ljude. Ali divlje životinje su se vratile. Vukovi sada vrebaju prostranom ničijom zemljom koja se proteže kroz Ukrajinu i Bjelorusiju, a smeđi medvjedi su se vratili nakon više od stoljeća. Populacije risova, losova, jelena, pa čak i čopora pasa koji slobodno lutaju, oporavile su se.
Prževalskijevi konji, porijeklom iz Mongolije i nekoć na rubu izumiranja, uvedeni su ovdje 1998. godine kao eksperiment. Poznati kao "takhi" u Mongoliji ("duh"), ovi se konji razlikuju od domaćih pasmina jer imaju 33 para kromosoma, u usporedbi s 32 kod domaćih konja. Moderno ime potječe od ruskog istraživača koji ih je prvi formalno identificirao. "Činjenica da Ukrajina sada ima populaciju koja slobodno živi svojevrsno je malo čudo", kaže Denys Vyshnevskyi, glavni prirodoslovac u zoni. S nestankom ljudskog pritiska dijelovi zone isključenja sada nalikuju europskim krajolicima iz prošlih stoljeća, dodajući: "Priroda se relativno brzo i učinkovito oporavlja."
Transformacija je vidljiva posvuda. Drveće probija napuštene zgrade, ceste se stapaju s šumom, a istrošeni znakovi iz sovjetskog doba stoje pokraj nagnutih drvenih križeva na zaraslim grobljima. Skrivene kamere prikazuju konje kako se prilagođavaju na neočekivane načine. Traže sklonište u oronulim štalama i napuštenim domovima, koristeći ih za bijeg od oštrog vremena i insekata – čak i spavajući unutra. Proglašeni izumrlima u divljini 1969. godine, Prževalskijevi konji preživjeli su samo zahvaljujući uzgoju u zatočeništvu prije nego što su napori za ponovno uvođenje obnovili globalnu populaciju od oko 3.000 jedinki, prema Florianu Drouardu, voditelju operacija u programu za konje u Nacionalnom parku Cevennes na jugu Francuske. Praćenje životinja u Černobilu traje dugo. Vyshnevskyi često vozi sam satima, postavljajući kamere osjetljive na pokret u kamuflažnim kućištima pričvršćenim na drveće. Unatoč upornom zračenju, znanstvenici nisu zabilježili masovna uginuća, iako su očiti suptilniji učinci. Neke žabe razvile su tamniju kožu, a ptice u područjima s višim zračenjem sklonije su razvoju katarakte.
Međutim, pojavile su se nove prijetnje. Ruska invazija 2022. godine donijela je borbe kroz zonu isključenja, a požari povezani s vojnim aktivnostima zahvatili su šume. "Većinu šumskih požara uzrokuju oboreni dronovi", kaže Oleksandr Polischuk, koji vodi vatrogasnu jedinicu u zoni. Požari mogu poslati radioaktivne čestice natrag u zrak. Danas zona više nije samo slučajno utočište za divlje životinje. Postala je strogo nadzirani vojni koridor, označen betonskim barijerama, bodljikavom žicom i minskim poljima. Černobil će vjerojatno ostati izvan dohvata generacijama – preopasan za ljude, a opet pun života. "Za nas koji se bavimo očuvanjem prirode i ekologijom, to je svojevrsno čudo", kaže Vyshnevskyi. "Ovo se zemljište nekoć intenzivno koristilo – poljoprivreda, gradovi, infrastruktura. Ali priroda je zapravo izvršila tvornički reset."
FOTO Kako izgleda Černobil 40 godina nakon nuklearne katastrofe. Prizori su jezivi
Otvori KEKS Pay
