Držim da se sudske odluke mogu komentirati. I jesam za to da ih se komentira, ali tako da se pritom iznesu sve činjenice koje su bitne te da se pita za mišljenje i druga strana u postupku. Mislim da ćete se složiti s mojim stajalištem da treba postojati i odgovornost za komentar. Tako govori predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin. I to bi trebala biti demokratska praksa u demokratski uređenoj državi u kojoj se itekako poštuje trodioba vlasti – zakonodavna, izvršna i sudska, gdje je neka četvrta vlast i Ustavni sud.
No još se jednom pokazalo da ta dioba u nas vrijedi samo kad ona koristi aktualnoj Vladi revolucionarnog zanosa, kad ide u prilog skojevcima okupljenima oko Zorana Milanovića koji, kako govori njihov šef, radikalno mijenjaju ovo društvo. A kako ga oni radikalno mijenjaju? Pa tako što urušavaju osnovna demokratska načela na kojima ova država počiva, na kojima počiva općenito suvremena demokracija. Posljednja odluka Ustavnog suda do kraja je ogolila Milanovića i njegova goropadnog ministra Željka Jovanovića.
Prvo, nakon jednoglasne presude ustavnih sudaca da su u donošenju novog Kurikuluma prekršeni osnovni demokratski principi, demokratska procedura, ministar koji je iza toga stajao ne bi smio više ni minutu biti u ministarskoj fotelji. Jovanović je isti čas trebao podnijeti ostavku ili je to od njega trebao zatražiti premijer. Drugo, Jovanović i ne bi smio biti ministar znanosti, obrazovanja i sporta zbog svojeg vulgarnog rječnika i stalnog vrijeđanja svih onih koji ne misle kao on. On sada tuži Zdravka Mamića zbog uvrede, ali za sebe zadržava pravo da druge može vrijeđati. Spomenuti valja još i njegovu krajnju nesposobnost upravljanja resorom za koji je odgovoran. Ali ako ni to nije dovoljno za ostavku, za odlazak, onda bi istoga trenutka trebao biti izbačen iz Vlade nakon što je na svoj način javno komentirao odluku Ustavnog suda. I to tako da se osobno obračunavao s predsjednicom Ustavnog suda Jasnom Omejec, tako da govori o ljudima u crnome, u togama, da o Ustavnom sudu govori kao o političkoj instituciji, da o sucima govori s vidnim gađenjem, prijezirom, mržnjom. Gdje je tu odgovornost na koju poziva Hrvatin? Budući da je Jovanović istupio protiv Ustavnog suda uime Vlade, zapravo bi iz Banskih dvora trebala na cestu izletjeti cijela Vlada s Milanovićem na čelu. Ovo što Milanović i društvo izvode nema veze s demokracijom. A njihovo pozivanje na izvorni mandat hrvatskih građana dobiven na izborima doista je smiješan. Koga oni to “farbaju”? Zar misle, ako su dobili mandat na izborima, da mogu raditi što ih volja i cijelome društvu nametati svoje stavove? Gdje su oni učili o demokraciji? Partija se ponaša kao partija, vlast je naša, i tko nam što može. Zato će Slavko Linić, na prijetnju štrajkom, odmah reći da je on u takvom ratu opasan čovjek. I ostane živ. Koje li bahatosti, besprizornosti, kako se svi zajedno igraju s nama, a iz dana u dan situacija u državi sve je lošija i lošija.
No ključno je pitanje, gdje se izgubio šef države? Gdje je Ivo Josipović, predsjednik i pravnik? Je li moguće da će on prešutjeti ovako drastičan napad izvršne vlasti na sudbenu vlast, napad na demokraciju? Trebamo li trpjeti Milanovića i Jovanovića koji vrijeđaju zdravu pamet i sve oko sebe jer nisu kao oni? Velika je sramota da Josipović opet šuti kada bi trebao javno galamiti. Pa zar nije to njegova ustavna dužnost? Ali ne, on se radije provodi u Velikoj Britaniji i uživa u kraljevskoj pompi. I priča okolo kako je kruna napora mnogih generacija ulazak Hrvatske u EU. Ne predsjedniče, kruna napora bila je stvaranje hrvatske države. Žalosno je da to nije kruna za predsjednika hrvatske države. Jad i bijeda. Kaže još da je ulazak u EU jamstvo mira za cijelu regiju. Kakva bedastoća! Jamstvo mira u regiji jest NATO savez i puška na ramenu hrvatskog vojnika. A ne rotary klub. Doista, Hrvatska je „usrećena“ ovakvom političkom elitom!
zvonimir.despot@vecernji.net
Otvori KEKS Pay
