Da nije bilo tombole na kojoj je mlada Njemica Sylvia osvojila putovanje na Korčulu i da nije na terasi uz more čula i vidjela Bartula, kontrabasista iz trija Val, danas u Lumbardi ne bi bila jedina hrvatska platinasta medalja osvojena za autohtoni pošip na prestižnom Decanteru niti bi se od authtone otočke sorte grk pravio i pjenušac.
Koncesija na 50 godina
Pogađate da je Sylvijina i Bartulova ljubav okrunjena brakom u kojem se 1990. rodio Ivan, a tri godine kasnije Marko. Obitelj Batistić u koju se Njemica udala već se šest stoljeća bavi vinogradarstvom, maslinarstvom, ribarstvom, povrćarstvom, stočarstvom...Obiteljski nadimak od pamtivijeka im je Zure. Bartul je profesionalni ribar, a 1996. otvorio je agroturizam, prvi u Hrvatskoj. Koncept je bio taj da kroz svoj restoran plasira vlastitu hranu, od ulova iz mora do pršuta od svojih svinja, jaja, povrća, vina... te da gostima ponudi i smještaj. Uz kredite i potporu roditelja Zore i Ivana san je postao stvarnost. Kako su Bartulovi sinovi rasli, a obiteljski se posao zahuktao, pitao ih je žele li i oni takav život i predočio im plan. Ivan i Marko plesali su u folkloru, bili reprezenativci u tekvondou, državni prvaci... I svoju su budućnost vidjeli na otoku. Života u gradu zasitili su se tijekom studija.
Naime, njihov otac je 2008. došao na ideju da na zemljištu Hrvatskih šuma podigne novi vinograd i maslinik, za što je dobio koncesiju na 50 godina. Nakon zahtjevne obrade tla, tri-četiri godine kasnije posađeni su i vinogradi, zbog čega se, uz kredit, morao odreći i dijela starih vinograda i prodati vikendicu. No na urod novog vinograda trebalo je čekati, ali banka nije imala sluha. Istodobno, Sylvia je teško oboljela, sinovi su bili na agronomiji, Ivan najprije na prediplomskom u Splitu, zatim na diplomskom u Zagrebu, Marko u Poreču. Srećom, zaduženje je reprogramirano u drugoj banci, žena se oporavila, a sinovi su završili studije i vratili se doma raditi. Prva je berba bila 2017., od kada je formalni nositelj gospodarstva Ivan, no nikakve razlike među braćom u zaduženjima i pravima nema. Treći je "ortak" otac Bartul, čovjek s vizijom koji se uvijek konzultira sa strukom pa su u razvoju gospodarstva važne uloge imali prof. Branko Kozina, eneolozi Janko Jovanov i Vedran Plichta, Zrinka Favro iz otočke Savjetodavne službe...
Uz potpore modernizirali su proizvodnju i tehnološki se opremili, smanjujući na minimum neizostavni ručni rad, govore braća vodeći nas do položaja Defora gdje su vinograd i maslinik koji "održava" i dvanaest ovaca. – Sve što radimo, radimo sami, sve što napravimo dolazi iz ovoga – pokazujući prema vinogradu iz kojeg je pogled na Mljet, Glavat i Lastovo govori Ivan berući grozd grka čije su bobice različitih veličina, isključivo zbog ženskog tipa cvijeta, zbog čega u vinogradu moraju imati oprašivače. Posadili su i pošip, plavac mali te cabernet sauvignon, merlot i syrah. Unatoč suši, Zurini vinogradi su zeleni i u top formi, što postižu prihranom preko lista. Pripremili su i sustav za navodnjavanje koji može funkcionirati dopremom vode u cisternama, no nadaju se da će proći na mjeri, da mogu iskopati bunar i napraviti akumulaciju.
Medicinski tim
– Iako je primarna grana naše proizvodnje uzgoj grožđa, vinogradarstvo i vinarstvo, kao obitelj bavimo se i ugostiteljstvom i kroz svoj restoran prodamo cijeli ulov ribe. Uzgajamo i povrće, pravimo ulje, a kuhar Mario Didović s jelima je odlično sljubio naša vina. Ono što ne proizvodimo kupujemo od proizvođača ili s otoka ili iz ostatka Hrvatske pa tako imamo janjetinu iz Vrgorca, piletinu iz Lekenika, meso crne slavonske svinje... – govore Ivan i Marko, složna braća koja su na otoku zasnovali obitelji, Ivan se prije četiri godine oženio Korčulankom Mateom, višom medicinskom sestrom s kojom ima dvoje male djece. Marku je srce zarobila Osječanka Iva Grgić koja je na otok došla kao liječnica. Vjenčali su se lani, a prijatelji braću zadirkuju da sada u obitelji imaju i cijeli medicinski tim.
Na površini od 10 hektara, što je ujedno i najveća poljoprivredna površina na Korčuli, obitelj Batistić ima vinograd (40.000 loza posađeno je na 6,5 hektara) i maslinik s 500 stabala, uzgajaju povrće, a osim vina, prave i likere i sokove. Za sva svoja vina i pjenušac od grka dobili su brojna priznanja na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Šest godina zaredom njihov je pošip bio šampion Sabatine, Decanterima su ovjenčani grk i pošip. Ovisno o godini, na tržište mogu izbaciti osam etiketa i 25.000 boca vina koje krase mala remek-djela brata njihove bake Zore, slikara Stipe Nobila.
Koja dobra priča! Boga vam svima dao zdravlja i sreće.