Mnogima je blagdan Tijelova postao uobičajeni neradni dan, idealan za spajanje u tzv. produženi vikend, jer redovito pada četvrtkom nakon svetkovine Presvetog Trojstva. Posebno je pogodan za one sa "starim godišnjim odmorom", koji moraju "potrošiti" do lipnja, pa već krajem godine, kad se otisnu prvi kalendari, prstom po njima traže upravo Tijelovo, kako bi njegov neradni četvrtak "utjelovili" s petkom u produženi vikend.
Povijest toga "utjelovljenja" u kalendar seže u 2001., kada je na inicijativu zastupnika HSLS-a redatelja Ive Škrabala mijenjan Zakon o blagdanima, kojom se lijevo-liberalna koalicija ponajprije htjela obračunati s HDZ-ovom baštinom i prebaciti Dan državnosti s 30. svibnja na 25. lipnja te uvesti 8. listopada kao Dan neovisnosti. Tijelovo je u toj cijeloj priči bilo svojevrsnom kolateralnom žrtvom. Odnosno, kako je objasnio sam Škrabalo, on nimalo nije bio sretan što je Tijelovo postalo državnim praznikom jer je on samo predlagao da se u zakon uvrsti 8. listopada kao Dan neovisnosti, a na Tijelovo je morao naknadno pristati jer je to bio uvjet HSS-ove zastupnice Ljubice Lalić, inače praktične vjernice, bez čijega glasa Škrabalov zakon ne bi prošao s obzirom na to da su tada bili koalicijski partneri u većinskoj vlasti. Ljubica Lalić ni za milimetar nije htjela popustiti i bila je, kao je rekao pokojni Škrabalo, "papskija od pape". Pa tako od 2001. imamo Tijelovo.
Sada će uskoro i onaj antifašistički, za koji bi bilo logičnije da bude spomendan, a da dan neovisnosti bude neradni.