Priznajući međugorski fenomen ocjenom “nihil obstat” (ništa ne priječi), Vatikan je ovoga četvrtka dao konačni i službeni crkveni pravorijek o 43 godine međugorskih ukazanja. Ukazanja? Pa baš i ne, jer se u formulaciji priznanja međugorskog fenomena Sveta stolica utekla praktičnijem pristupu, odnosno priznala je duhovne plodove Međugorja, ne ulazeći u nadnaravnost samih događaja. Međutim, bez nadnaravne dimenzije, tj. bez ukazanja ne bi bilo ni postojećih plodova, koji su Vatikanu sad bili uporište za konačno rješenje međugorskog pitanja.
Otpočetka međugorskih ukazanja Gospa je djeci vidiocima upućivala poruke. Točnije, prvoga dana, 24. lipnja 1981., djeca s njom nisu uspostavila kontakt. Vidjela su predivnu ženu na brdu Crnica iznad Bijakovića i pobjegla, premda ih je ona dozivala da joj priđu. Tek drugoga dana njih se šestero ohrabrilo i pristupilo joj, ali još uvijek u strahu pa je nisu ni pitali tko je. Tek trećeg dana predstavila im se kao Blažena Djevica Marija. Otad su molili s njom, pjevali joj i počeli postavljati pitanja. Tek kasnije, kad su se ukazanja ustalila, Gospa je počela s redovitim porukama. Prvo župi Međugorje, a onda i cijelome svijetu, što je ostalo i do danas svakog 25. u mjesecu, kada se svijetu obraća preko vidjelice Marije Pavlović Lunetti.
Svećenik i psiholog tumači kako vide vidioci
Sveta stolica u Noti ‘nihil obstat’ nije htjela ući u sferu ukazanja
Komentara 36
Hoće li svećenici jednom reći da nauka radi bolji posao od njihovog?
Nije nikome zabranjeno vjerovati u bajke.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Braco sa Srebrnjaka najbolje i najdalje vidi!