Jedini Hrvat čiji je životni uspjeh prikazan u sklopu serijala “Made in
Europe” ugledne televizijske kuće Discovery Channel – a njegovim se
poslovnim uspjesima i životnim stilom ovih dana u Dubrovniku bavi i BBC
– i ovoga ljeta plovi punim jedrima.
Sezona za Gorana Štroka, predsjednika grupacije Jadranskih luksuznih
hotela, počela je, naime, burno, ponovnim prozivanjem zbog “jeftine”
kupnje hotela Excelsior i “nezakonite” obnove Bellevuea, a ni na Saboru
HTZ-a nisu bili blagoglagoljivi s kritikama kako sezona u Dubrovniku
kasni i opada broj čarterskih letova.
No, s prosječnom popunjenošću svojih hotela od 82,6 posto samo ovoga
mjeseca i prosječnom cijenom od 230 eura po noćenju, teško da će išta
uzdrmati nekadašnjeg automobilističkog asa.
Uvijek najbrži, prvi i najbolji – s tim životnim motom koji ga drži i
desetke godina kasnije – Štrokov hotelski tsunami “pet zvjezdica” širi
se Jadranom. Posljednjih mjesec dana oko hrvatske obale i otoka kruži i
flota luksuznih jahti tvrtke Croatian Caribbean Yacht Charter koju drži
u suvlasništvu sa splitskim poduzetnikom Vicencom Blagajićem.
Tjedan dana krstarenja na najluksuznijoj od njih, Matesu, stoji 95.000
eura! Jedna od jahti ovih je dana samo u jednoj noći utržila 10.000
eura kako bi u Budvi pokupila 10 Rusa da sa sidra slušaju Rolling
Stonese. No ni to nije sve.
Priča o “pet zvjezdica” nije gotova dok ne krene i novi projekt
luksuzne vile, samouvjeren je Štrok. A to su planovi samo za ovaj,
treći život, šali se. S prvim, automobilističkim, završio je kad je
zapakirao sve osvojene pokale, otišao u svijet i okrenuo se
poduzetništvu, potom turizmu, a u četvrtom će, tvrdi, ponovno iz
domaćih okvira izaći u svijet i sa distance promatrati kako to umjesto
njega u Hrvatskoj rade mladi lavovi i lavice.
Ponosan na hotele
– Strašno sam ponosan na Jadranske luksuzne hotele i nije nikakva
samohvala ako kažem da smo moji ljudi, moja obitelj, koja je duboko
involvirana u ovu priču, i ja napravili proizvod koji su prepoznali i
novinari, i gosti, i “kapetani industrije”, da ih tako nazovem, čak i
političari – kaže Štrok.
Ovih dana u javnosti je izjavio kako uoči svakih izbora padaju
zvjezdice s njegovih hotela.
– To je istina. Upravo je nevjerojatno da vam političari pred izbore
prozovu sva četiri hotela. Lokalni političar Frano Matušić priča čak o
esdepeizaciji hotela. Ja nikada nisam bio član niti jedne stranke, ni
Partije. Moja jedina stranka je Hrvatska i mojih 1000 djelatnika, a
uništiti ono što je dobro, služeći se objedama i lažima i vrijeđati
svoje u svome gradu i Dubrovčane koji ovdje rade, nije dobro ni za
jednu stranku, niti za jednog saborskog zastupnika – kaže Štrok.
Tvrdi kako je svoj kapital stjecao u zapadnom dijelu svijeta. Već 32
godine živi u Engleskoj gdje, za razliku od Hrvatske, ne podliježe
kritikama. Dapače, hvale ga i Sunday Times, Financial Times, Daily
Telegraph... i rado je viđeni član britanskog društva. Na Jadranu
ugošćuje predsjednike, premijere, prinčeve te Johne Malkoviche i
Woodyje Harrelsone ovoga svijeta.
U partnerskim je odnosima s British Airwaysom, a lord Taylor još je
predsjednik njegove kompanije GS Hotels&Resorts. Na sličan način
kao što se dogodila obnova dubrovačkih hotela, u Engleskoj je
napravljena revitalizacija Windsora. Čak je i kraljica Elizabeta,
priča, našla razloga da mu kaže “Thank you”.
Hotelu Excelsior u Dubrovniku devet je puta porasla cijena od obnove, s
37 na 250 eura, što očito boli neke političare, pa je tako dobro
izmanipuliranom interpretacijom prodaje tog hotela od bivše ministrice
Pave Župan Rusković, koju danas citiraju mnogi, krenula laž kako je
hotel plaćen samo milijun njemačkih maraka.
Vizija i misija
– Kupljena je tvrtka za 1,5 milijuna maraka (pola milijuna više nego
što je itko drugi ponudio) koja je bila vlasnik Excelsiora za koji je
država tražila 35 milijuna kao zamjensku garanciju i preuzimanje raznih
dugova HBOR-u, DAB-u i drugim državnim institucijama u vrijednosti 5
milijuna maraka. Excelsior me, znači, koštao 41,5 milijuna maraka.
Pritom ne treba zaboraviti da je bio pred stečajem pa se zato i žurilo
u njegovu privatizaciju i nije istina da je hotel mogao servisirati
svoje dugove iz poslovanja, jer je imao prosječnu cijenu sobe 37 eura –
govori Štrok i pita se gdje je novac koji je navodno uložen u obnovu
Excelsiora 1998. godine, jer je hotel kada ga je kupio imao tri, a ne
pet zvjezdica. Ali o tome političari šute.
Viziju i misiju Jadranskih luksuznih hotela prepoznali su, uostalom, i
Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i investicijski fond Svjetske
banke specijaliziran za privatni sektor (IFC), koji su sa Štrokom
nedavno sklopili ugovor vrijedan 130 milijuna eura.
– Što kroz refinanciranje, što kroz prodaju manjinskog dijela tvrtke
EBRD-u i IFC-iju, u jednom kompleksnom financijskom ugovoru,
dizajniranom tako da nam pomogne da postanemo još jači, prvo smo
snizili zaduženja za oko 80 milijuna eura te je vrijednost Jadranskih
luksuznih hotela danas veća od 300 milijuna. Na jesen završavamo
ulaganja u Excelsior, a Kompas ide u rekonstrukciju. S hotelom u Grudi
završit ćemo dubrovački ciklus, a EBRD nas potiče na razvoj i u regiju.
Ako ste dobar hotelijer ovdje, dobar ste svugdje, i moja želja je da
sutra imamo hrvatski hotel i na Karibima ili Baliju, gdje je
ukomponiran najbolji servis usluge i znanja u “resort” hotelima na
kugli zemaljskoj. Zainteresiran sam i za Ohrid, Crnu Goru...
Novi ZG brend
- Sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem razgovarao sam o
novom brendu, koji on u potpunosti podržava, a to su gradski luksuzni
hoteli. Još razmatram hoće li to biti neki postojeći zagrebački hotel,
preuređena stara građevina u središtu ili pak novogradnja. Stvorit ćemo
pravi informativno-turistički highway između Dubrovnika, Zagreba,
Splita i Rijeke, no mjesto nam je i u Sarajevu, Beogradu, Ljubljani,
Budimpešti...
Ako imate viziju, znate što želite i ne bojite se toga, only sky is
limit – kaže Štrok, čiju je energičnost, upornost i nepostojeći strah
od rizika teško pratiti. Malo on želja u životu nije ostvario,
objašnjava.
Kako se odmara, pitamo.
– Kroz visoke doze adrenalinskih injekcija najbolje punim baterije.
Obožavam sve što ima visoki element rizika, brze aute, avione, brodove,
kanuing, ludi rafting – odgovara i dodaje kako dan-dva voli provesti i
u kući u Londonu opuštajući se u vrtnom zelenilu s unucima, obitelji,
psima...
Troši li na milijunske jahte, kakve su trenutačno u trendu među nekim
hrvatskim poduzetnicima?
– Ne, ja ulažem novac dalje. No, imao sam i ja u životu skupih
igračaka. Među velikim i malim dečkima razlika je samo u tome što su u
nas velikih igračke mnogo skuplje. U devedesetima sam i ja bio u fazi
kad sam imao i 14 automobila u kolekciji, privatni avion..., no sada
sam sve to “pretopio” u sobe i hotele. Ipak još imam porsche carreru GT
od 620 konja, BMW-a M5 i mercedes CLS 63. Sam osjećaj da vozite brz i
dobar auto ponekad je dovoljan, a ponekad platim i kaznu...
Dubrovniku trebaju samo imućni gosti
Prozivanje bivše ministrice turizma Pave Župan Rusković zbog zakašnjele sezone u Dubrovniku i dvjestotinjak čartera manje nego lani Štrok ocjenjuje neutemeljenim. Sezona u njegovim hotelima počinje oko Uskrsa i traje sedam mjeseci, a kako su čarterskim letovima stizali gosti manje plaćevne moći, normalno je da je tih gostiju, u vrijeme kad se događa repozicioniranje Dubrovnika, manje. Tragedija za Dubrovnik, smatra on, nije manjak čartera, već 14 cruisera na dan usidrenih kraj Dubrovnika čiji će gosti “izlizati” kompletan Stradun. Zbog njih gost koji u Excelsioru apartman plaća i do 3000 eura na dan ne može ući ni izaći iz grada. Ne daj, Bože, da se nešto dogodi, primjerice infarkt, a da ne govorimo o opskrbi, gužvi na moru ili ekološkim problemima. Šezdesetak autobusa koji rade na plus 40 na rubu je ekološkog incidenta. – Gost koji potroši 20-30 eura dnevno nije gost koji nam treba. Dubrovniku treba više novca da bi sačuvao svoje generacijsko naslijeđe nego što taj gost ostavlja. Bez obzira na sve atribute koje imamo, konkurencija je prevelika, i želimo li zadržati imućnije goste, potreban je zajednički napor svih nas. Na dubrovački aerodrom na dan slijeće između 6 i 12 privatnih jetova, čak i boeinzi od 40-50 milijuna eura, o čemu ni ja, koji sam veliki optimist, nisam sanjao. I dok se Dubrovnik ne prilagodi toj vrsti gostiju umjesto cruiserima, nije čudno što ni direktor Cartiera Bernard Fornes, koji je bio gost u Excelsioru, odbija bilo kakvu zamisao da u Dubrovniku otvori ekskluzivan butik, o čemu je, kako mi je rekao, razgovarao i s gradonačelnicom – tvrdi Štrok.
