Snimke spolnog odnosa, kompromitirajuće slike s tuluma, filmići
tučnjave učenika ili učenica, iživljavanje skupine učenika nad kolegom
ili kolegicom, ružni i neistiniti SMS-ovi o nekom učeniku, blogovi na
kojima se blate određena djeca - samo su neki od perfidnijih i, kako
stručnjaci upozoravaju, strašnijih oblika nasilja među djecom, u
pravilu viših razreda osnovnih i srednjih škola.
- Elektronsko zlostavljanje postaje sve veći problem, žrtva je
bespomoćna jer, kad filmić ili SMS odu u javnost, šteta je strašna i
teško popravljiva - objašnjava psihologinja Jasenka Pregrad, koja je za
rezultate u akciji “Stop nasilju među djecom”, koju je prije pet godina
pokrenuo UNICEF, dobila nagradu Vijeća za prava djece.
Strašne traume
- Imali smo slučaj osmaša i dva sedmaša koji su seksualno zlostavljali
dečke iz šestog razreda. Taj slučaj je potresan i, kad god se tako
nešto dogodi, onda je jasno da je u nevolji i zlostavljač. Nema djeteta
sa 13 ili 14 godina koje će seksualno zlostavljati ako i samo nije bilo
zlostavljano - upozorava prof. Pregrad.
- Seksualno zlostavljanje je strašna trauma žrtvi, a jednako ili još
strašnija je činjenica da je zlostavljač bio izložen takvom
zlostavljanju u patološkoj obitelji - zaključuje prof. Pregrad.
U školama u kojima se samo kuka i kaže “mi smo takav kvart, ništa se ne
može promijeniti”, stopa vršnjačkog zlostavljanja znatno je izraženija
nego u školama u kojima se znaju nositi s tim problemom.
Hrvatski model
- Sjećam se jedne škole u kojoj su nastavnici govorili: ne možemo ništa
učiniti, najveći dio naših učenika u obitelji ima oboljelog od PTSP-a,
zovemo ih na razgovor, a oni nam onda prijete, nemoćni smo, takva smo
sredina i gotovo. U toj školi stupanj zlostavljanja bio je velik, za
razliku od škola u kojima postoji tradicija odlučnog reagiranja na
takve pojave. Učestalost nasilja ne ovisi ni o veličini škole, ni o
nacionalnoj slici sredine, već isključivo o (ne)toleranciji nasilja -
objašnjava prof. Jasenka Pregrad.
Zbog odličnih rezultata, znatnog pada većine oblika vršnjačkog nasilja,
program preventivne akcije “Stop nasilju među djecom” zainteresirao je
i druge zemlje. Bugarska u svojim školama izvodi naš model, Slovenija
također ali u samo manjem broju škola, te Crna Gora i Srbija uz
određene preinake.
Rusija se također zainteresirala za hrvatski model prevencije nasilja
među djecom. U Hrvatskoj u programu sudjeluju 233 škole, od koje je u
129 u cijelosti proveden. One su stekle priznanje “škola bez nasilja”.
Iskreni prijatelji - potpora i zaštita
U programu prevencije nasilja sudjeluju i učenici pomagači. Jedan od njih je i Marko Bilić, učenik sedmog razreda OŠ Jordanovac: - Ne miješam se u fizičke sukobe, ali svaki takav slučaj prijavim razredniku. Kad ništa ne bih poduzeo, razgovarao bih s pedagogom, ravnateljem - objašnjava Marko svoju ulogu. Dodaje da žrtvi nastoji pružiti podršku, ali se ne bavi zlostavljačem. - Trudim se pomagati, ali ne da i sam postanem žrtva. Ponekad se i sam osjećam izoliranim, nazivaju me štreberom, ali me nije briga jer imam nekoliko pravih prijatelja kojima sve mogu reći i na koje u svakom trenutku mogu računati - naglašava Marko. A upravo ta činjenica da ima prave prijatelje na koje može računati čuva Marka da ne postane žrtva.