Vojska Crne Gore u večernjim satima ponedjeljka izvukla je iz mora kod ušća Bojane, u blizini Ulcinja, dvojicu stranih državljana, od kojih je jedan, kako se ispostavilo, Ivica Kostelić – hrvatsko nacionalno sportsko blago. Na snimci tamošnjeg ministarstva obrane vidi se dramatičan trenutak kako se naš proslavljeni skijaš bori za život prije nego što je spašen u višesatnoj potražnoj akciji, u izrazito nepovoljnim uvjetima dok je visina valova dosezala i četiri metra. Ivica je prevezen u bolnicu živ i zdrav, obitelj je presretna, kao i svi koji ga vole i poštuju, a takvi se mjere u tisućama. Nemali je broj i onih koji mu suludu avanturu zamjeraju, uspoređujući ga s neopreznim češkim turistima koji misle da mogu osvojiti Velebit u japankama. Uistinu, što to tjera višestrukog osvajača olimpijskih medalja, danas oca četvero djece, na pomicanje vlastitih granica koje često graniči s pogibelji? Odlaskom u mirovinu vrhunske sportaše čeka prilično teška tranzicija, osobito one za koje se sponzori neće dovijeka tući, sve one kojima od imena nije stvoren besmrtan brend, one koji će morati proživjeti dva života u jednom, bez blagodati stare slave. Dok su reflektori upereni u njih, doimaju se kao neslomljivi, ponajviše inspirativni, a često i idealni, sve dok se ne probude u depresivnom svijetu običnih smrtnika, kada prisilno moraju postati jedni od njih.