Mnogi znaju da je prvi papa koji je posjetio hrvatski prostor bio Aleksandar III., međutim vjerojatno malo tko zna da je čovjek koji ga je ondje dočekao bio Lampridije, prvi zadarski nadbiskup i metropolit, svojeglav čovjek koji nije volio da mu drugi govore što da radi, ali i vrlo sposoban političar. O Lampridijevoj mladosti i počecima njegove karijere ne zna se gotovo ništa; čak je i njegovo podrijetlo velikim dijelom nepoznato. Moguće je da je bio pripadnik neke od istaknutih zadarskih obitelji, možda Galellija. U dokumentima se 1134. prvi put spominje njegovo ime – tada je bio svećenik, što znači da je već vjerojatno prešao dvadesetu godinu. Poslije toga uspio se progurati do položaja zadarskog biskupa. Međutim, ni ondje nije stao te je za njega čuo i sam papa. Iako je već prije bilo pokušaja da se zadarska Crkva osamostali, to je pošlo za rukom tek Lampridiju. Papa Anastazije IV. uzdigao ga je 1154. godine na rang nadbiskupa i metropolita podredivši mu biskupije Osora, Krka, Raba i Hvara. Bili su to dijelovi Dalmacije koji tada nisu bili pod vlašću ugarsko-hrvatskoga kralja, nego Venecije, te su mletačke vlasti isposlovale kod pape da ih i crkveno odvoji od ostatka. Time je Zadarska nadbiskupija isključena iz drugih crkvenih provincija i podređena izravno papi.