Nekoliko važnih stvari dogodilo se u slučaju Zambija, okončanog već u prvom stupnju u najboljem interesu posvojitelja djece iz DR Konga. Prvo, stalo se na kraj bezakonju i očito više neće biti posvajanja djece iz te i drugih zemalja koje nisu stranke Haaške konvencije o međudržavnom posvojenju. Drugo, značajno su porasli standardi skrbi za naše državljane u nevolji ili potrebi u tuđini, te se nadamo da naša diplomacija nije bila motivirana nekim ekskluzivnim razlozima, već da će tako i ubuduće postupati. Na moju zamolbu za pomoći u vezi s ostavinskim postupkom u Njemačkoj u vrijeme pandemije od voditeljice Službe za međunarodnu pravnu pomoć Dunje Mesić, i to uz požurnicu nakon sedam mjeseci, umjesto traženih informacija dobio sam veliko ništa, potvrdu onoga što je i bilo polazište zamolbe, uz napomenu da će me po primitku drugih informacija žurno izvijestiti. Od tada su prošle dvije i pol godine.
Nije tu trebalo niti politike niti stručnjaka, nego samo zdravi razum, pa da se prekine sa posvajanjem djece iz Afrike koja će cijeli život biti žrtve balkanskog mentaliteta.