Usporedba božićnih sajmova u Zagrebu i Beču, gdje je sve to započelo, čini se apsurdnom, ali vrlo je poučna.
Beč ih ima čak 14, a prvu je dozvolu trgovcima dao 1296. vojvoda Albrecht I. von Habsburg, dok Zagreb održava jedan jedini, koji je 2010. uveo Milan Bandić. U Beču ove godine ima 777 štandova, od čega samo 179 onih s hranom i pićem, a u Zagrebu je omjer obratan: gradska uprava je odredila da se na istočni dio Jelačićeva trga može smjestiti 10-25 kućica za ugostiteljske sadržaje, ali samo tri za prigodnu prodaju, a tako je i u dvije nove pješačke zone: u Masarykovoj smije biti 6-12 birtaša, a trgovaca ne više od tri, dok je za Staru Vlašku bilo ponuđeno 6-12 licenci za jelo i pilo te samo pet za trgovinu.
Neka i bude zagrebački drugačiji, ali neka se barem grad očisti. Uporno stvaranje balkanske palanke od Zagreba već je svima dosadilo.