Gdje je sloboda na ljestvici vrednota? Nema je. Na prvome mjestu su država, nacija, rat, zatim vjera, Crkva, identitet, pa novac, sport, tehnologija, očuvanje okoliša… Što bi tu trebala predstavljati nekakva sloboda? Odmak od tih ideala, njihovu nadogradnju ili pravo na vlastito određivanje duhovnih i društvenih prioriteta? Ni u hrvatskim školama, zatrpanim vjeroučiteljima, a ni u javnosti sloboda se ne poučava u smislu odgajanja i usvajanja personalnog odabira bitnog, a kamoli zamišljanja estetike slobode, na što poziva osječki filozof Boško Pešić. Ako je stranački patriotizam jedini prostor i uvjet življenja, kako odgajati djecu u smjeru potrebe za vlastitom slobodom i njenim promišljanjem? Nepatvorena je sloboda predodređena za sukob s ideološkim autokratizmom, osornim režimima, javnim mnijenjem i stoga se ona danas češće, linijom manjeg otpora, ostvaruje anonimno, na društvenim mrežama, nerijetko i u obrascima govora mržnje što ne spada u slobodu govora nego u sramotu govora. Ne postoji nešto tako kao ziheraška sloboda jer je sloboda ponajprije želja, ali i izazov i rizik novoga. Misao velikog francuskog intelektualca Paula Valéryja o slobodi kao "stanju duha" doživljavao sam kao nadrastanje samoga sebe i situacije, onako kako je Isus nadilazio rimsku okupaciju, oslobađajući sebe i svoj narod dotad neusporedivo plemenitim duhom. Sada je riječ o "stanju duhova" jer svaka skupina oživljava i promovira svoju slobodu, ali ta sloboda može vući i na dolje.
Parkiranje je način popunjavanja gradskih proračuna i nema veze sa slobodom. Ali bilo bi jako dobro da postoji i neki gradski referendum podržavaju li to građani ili ne. Odsustvo referenduma je podcjenjivanje građana s tezom da korumpirani političari jedini znajuu što je dobro za građane.