Autoportreti s damama" u izdanju VBZ-a prvi je nakon dugo vremena roman Velibora Čolića koji se ne mora prevoditi na hrvatski, koji Gallimardov kućni autor ispisuje na materinskom jeziku. A nekako, bez obzira na njegovu decenijsku i već organsku ukotvljenost u francuskome, o materiji koju za ovu priliku odabire autentično se i može pisati samo na jeziku kojim se govorilo u primarnoj obitelji, na kojem se u djetinjstvu učilo imenovati i voljeti svijet.
U svojoj knjizi Čolić bilježi odrastanje senzibilnog i perceptivnog dječaka u Bosni 1970-ih, romansira kasnije bjelosvjetske avanture darovitog književnika, ali i streetwise rokera u egzilu. Knjiga je ovo blistavog stila i pamtljivih slika, prepunjena finim humorom i mangupskom drskošću, hedonizmom, ali i cjeloživotnim stradanjem. Proza je to pjesnika koji raspolaže mnogim i raznovrsnim srećama, ali i nezacjeljivim ranama stečenim u ratu i poraću, kako u domovini tako i u bijelom, a sve crnjem svijetu.
Možemo svašta tražiti od književnosti, ali ne i da bude bolja od svijeta koji nas okružuje
'Autoportreti s damama' u izdanju VBZ-a prvi je nakon dugo vremena roman ovog autora koji se ne mora prevoditi na hrvatski, koji Gallimardov kućni autor ispisuje na materinskom jeziku. Pisac ovog iznimnog romana rođen je 1964. u Modriči, studirao je u Zagrebu. Od 1992. živi i radi u Francuskoj, posljednjih godina u Bruxellesu
Komentara 2
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Koji je to materinski jezik? Ima li ime?