Inflacija je, slično kao i visina plaća, rezultat niza procesa kojima se promišljeno upravljalo ili su se oni valjali po inerciji, pa što bude. Hrvatskoj se nakon epidemije korone otvorila povijesna prilika da dođe do besplatnoga kapitala iz europskih fondova, koji bi trebao odvesti domaće gospodarstvo u klub razvijenih. Hoće li, ovisi o tome kamo je taj novac usmjeren. Natprosječan priljev novca osigurao je znatno veće stope rasta hrvatske ekonomije u odnosu na okruženje, s kojima je, kao neugodna pojava, došla i jača inflacija.
Svoje je učinio i turistički sektor sa značajnim poskupljenjima, a nije naodmet spomenuti i sivu ekonomiju, o kojoj se u Hrvatskoj zadnji put ozbiljnije razgovaralo u pregovaračkom procesu pristupanja Europskoj uniji. Dio stanovništva koji participira u sivoj zoni, koristi prednosti rentne ekonomije ili je pak naslonjen na koruptivne strukture, ne pita za cijenu, bila to kava, četvorni metar stana ili hrana, dok je velika većina koja živi od svog rada šokirana. Percepcija ljudi o inflaciji je takva da mnogi vjeruju da se danas za deset eura može kupiti koliko i za deset kuna početkom 2022. godine.
Nije baš tako. Sasvim smo svjesni da je 10€ 75 kn (otprilike) ali cijene su se tako razbahatile da se gubi neki normalan omjer. Ako je jedna čokolada od sto grama oko 2€, nesrazmjer je da je duhan 4€, daa je jedan raženi kruh 2€, a glavica salate 1€.