Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 78
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
31.08.2013. u 16:31

Na žalost, hrvatski se premijer Zoran Milanović nije poput Orbana ili argentinske predsjednice Fernandez međunarodnim moćnicima zamjerio braneći hrvatske gospodarske nacionalne interese nego – braneći komunističke ubojice

Ponedjeljak, 26. KOLOVOZA

Pošto je u proljeće prošle godine argentinska predsjednica Cristina Fernandez nacionalizirala najveću domaću naftnu kompaniju, vrisnuli su i Europska unija i SAD i Kina... Ili puno bliži primjer: pošto je uveo porez bankama, Mađarsku središnju banku “pomađario” i donio još neke odluke u interesu mađarskog gospodarstva i stanovništva, mađarski premijer Orban pao je u nemilost Bruxellesa i moćnih svjetskih financijskih institucija. Potaknut primjerom Argentine, jedan uvaženi, lijevi ekonomski kolumnist, Ivo Jakovljević, zauzeo se za nacionalizaciju strancima prodanih banaka i strateških državnih tvrtki u Hrvatskoj. Naravno, nitko na to nije reagirao, a u općoj navici na činjenicu da smo europska i svjetska gospodarska i financijska kolonija takva se razmišljanja doživljavaju kao suluda. I mađarski premijer Viktor Orban u nas je samo kod iznimnih autora zaslužio odobravanje, a zbog ropske medijske hrvatske odanosti Europskoj uniji uglavnom je ocrnjivan, jer “guši demokraciju”, ukida neovisnost središnje banke itd. Na žalost, hrvatski se premijer Zoran Milanović nije poput Orbana ili argentinske predsjednice Fernandez međunarodnim moćnicima zamjerio braneći hrvatske gospodarske nacionalne interese nego – braneći komunističke ubojice. I tako je pokazao da njegova vladavina nije gospodarska nego ideološka, da ga Hrvatska ne zanima kao ekonomska moć nego kao sustav povlastica lijeve političke elite koja mora biti nedodirljiva. Perković i svi drugi komunisički zločinci moraju biti izuzeti iz zakona kao što trebaju biti izuzeti Sabo, Linić, Jakovina i gotovo svi ministri i ini dužnosnici koje Milanović štiti u vlasti te prijeti pravosuđu ako bi se drznulo nekoga od njih procesuirati. Milanovićeva tvrdoglavost u slučaju Perković pripisuje se njegovu karakteru, inatljivosti i iracionalizmu. Smiješno! Jer, očito je po mnogim njegovim izjavama i postupcima da je lex Perković zapravo lex Milanović, jer sam ne želi biti “izručen” za zla koja čini i sam želi biti izuzet iz zakona, kao što su bili izuzeti partizani za zla na kraju Drugoga rata i komunisti cijelo vrijeme Titove Jugoslavije. On zna da će slučaj Perković proći i biti zaboravljen, da je ista Europa s kojom je sad u navodnom sporu i te kako podupirala Jugoslaviju i Tita te prešućivala njegove zločine a i sudjelovala u onima koji se danas pripisuju Perkoviću. Hrvatska će morati pričekati državnika koji će se sa EU sukobiti braneći nacionalne gospodarske interese poput Orbana. Sadašnji navodni Milanovićev spor s Bruxellesom je potpuno nevažan. Uostalom, Bruxelles je uvijek u tranzicijskim zemljama više volio lijeve nego desne političare, jer je mnogo lakše zemlje s ljevičarima na vlasti pretvarao u kolonije otimajući im banke i profitabilne strateške tvrke te ih prisiljavajući na zaduživanje kojim ih je činio sve osvisnijim.

Subota, 24. KOLOVOZA

Linićev je grijeh za “Excelsior” platio Štrok

Kad je ono kao potredsjednik Račanove Vlade Slavko Linić Goranu Štroku dubrovački hotel “Excelsior” prodao za milijun njemačkih maraka dok je lanac “Sheraton” nudio 31 milijun, ministrica turizma Pave Župan Rusković je izjavila: “Ljudi su pobjesnili - isprva su me zvali samo iz Dubrovnika, kasnije i iz cijele Dalmacije...” Zbog prihvaćanja skuplje ponude pri kupnji vozila za MORH HDZ-ov ministar Rončević je osuđen na četiri godine zatvora (presuda je ukinuta i upravo traje ponovno suđenje), ali Liniću se nije dogodilo ništa premda je u identičnoj situaciji izborom izrazito nepovoljnijeg kupca za “Excelsior” državu oštetio dvanaest puta više nego, prema optužnici, Rončević. No hrvatsko je pravosuđe fleksibilno, ovisno o tome je li riječ o HDZ-u ili SDP-u, pa omogućuje da se pravda zadovolji na različite načine. Tako je Linićev grijeh iskupio sam Štrok, sufinancirajući obnovu ovih dana otkrivenog partizanskog spomenika u Perjasici kraj Karlovca, koji su zacijelo Mladen Bajić i društvo doživjeli i kao spomenik hrvatskom pravosuđu.

Nedjelja, 25. KOLOVOZA

Iz Jugoslavije smo izašli lakše nego ona iz nas

Teško mi je odgonetnuti otkud toliko medijsko zanimanje za bolest Jovanke Broz. Je li to iz skrivene želje da se ima kraljica? Jesu li to ostaci podaništva prema njezinu pokojnom mužu, diktatoru Titu? Vraća li se kroz njezinu bolest nepojmljiv kult ličnosti “najvećeg sina naših naroda i narodnosti”? Je li to iz sućuti prema nekad moćnoj ženi koju su svi zanemarili pa je navodno živjela u bijedi i zapušteno? Možda joj se tako ispričavamo što nam je kao Titova žena, koja nije opčinjavala ni izgledom ni bilo čim drugim, bila uglavnom lik iz viceva pričanih s osobitim oprezom? Što god da jest, jest i ovo: Jugoslavija iz nas izlazi mnogo teže nego što smo mi izašli iz nje.

Utorak, 27. KOLOVOZA

Bez narodne plaće i Mesić će moći govoriti što hoće

“Treba izmijeniti ugovor sa Svetom Stolicom, jer biskupi javno govore s oltara da je ova vlast nenarodna, a kako je izabrana na demokratskim izborima, time pokazuju da su protiv hrvatskog Ustava”, kaže Stjepan Mesić. Tako bi se pomoglo svećenicima da ne budu licemjerni, “jer će, kada budu raspolagali svojim novcem, lakše moći govoriti što god budu htjeli o vlasti i politici”. Svakako bi istodobno trebalo ukinuti ured bivšeg predsjednika kako bi Mesić, rasterećen osjećaja da ga narod plaća, mogao govoriti što god hoće ali ne u ime države nego kao ozloglašeni suradnik Udbe, agent KOS-a koji je pučem u Saboru htio spriječiti “Oluju” i oslobođenje Hrvatske, veleizdajnički svjedok u Haagu i novčani čarobnjak koji je, sišavši s Pantovčaka, na račun mirovine posudio milijune kuna kako bi kupio dva luksuzna stana. Amen.

Srijeda, 28. KOLOVOZA

Rastrošnoj državi ni liječnici ne mogu pomoći

U prvom mjesecu članstva u EU, u srpnju, iz Hrvatske je otišlo 36 liječnika. Ako se tako nastavi, godišnje će ih odlaziti onoliko koliko studenata diplomira na medicini. S tom viješću o odlasku liječnika podudarila se vijest da je propalo mirenje između države i liječničkih sindikata, jer novca za dežurstva (840 milijuna kuna) koji liječnici traže navodno u proračunu nema. Što je teška laž! Jer - pođimo od vrha - novca ima za besmislene “poslove” predsjednika države, za državni helikopter kojim premijer s obitelji na ljetovanju jurca od vile do vile na Jadranu, za goleme plaće zastupnika, ministara, diplomata i drugih dužnosnika, za tisuće šeikovski luksuznih automobila u državnim institucijama, za ured bivšeg predsjednika Mesića... Državni aparat troši milijarde kuna više nego što mu je nužno, a drugo mu ništa nije nužno, pa ni liječnici koje planski tjera u inozemstvo.

Četvrtak, 29. KOLOVOZA

Poštovanje velikog ratnog pobjednika Tuđmana

Nezapamćen šok u srbijanskoj Skupštini izazvao je zastupnik vladajuće Srpske napredne stranke Marko Atlagić rekavši kako bi se trebalo ugledati u način na koji je ministra vanjskih poslova u Hrvatskoj postavio pa smijenio - Franjo Tuđman. Poletjele su psovke, uvrede, usporedbe s Hitlerom... Atlagić se morao spašavati navođenjem svojih tekstova o Tuđmanu u kojima smatra da je 99 posto fašist, ali svaki fašist ima i jedan posto vrijednoga. Prema tvrdnjama nekih beogradskih intelektualaca srbijanska elita nema tako crno mišljenje o prvom hrvatskom predsjedniku, čak ima zahvalnosti što je u “Oluji” stradalo tako malo Srba. I prevladava poštovanje prema Tuđmanu kao velikom ratnom pobjedniku, kakvoga bi rado imali na svojoj strani!

Petak, 30. KOLOVOZA

Amerikanci ubijaju za dobro onih koje ubijaju

Posve je nevažno jesu li Asadove snage u Siriji uporabile kemijsko oružje ili nisu. Carla del Ponte koju je UN poslao u Siriju kao istražitljicu čak tvrdi da su ga uporabili pobunjenici, ali ni to nije važno, jer ni u Iraku UN-ovi stručnjaci nisu otkrili oružje za masovno uništenje. Ako Amerika kaže da je Asad kemijsko oružje uporabio, onda nema druge istine, jer joj je potrebna izlika za rat. Osim toga, iza američke odluke o intervenciji u Siriji stajat će autoritet koji nije to samo kao predsjednik najveće svjetske sile nego i kao dobitnik najvećeg svjetskog priznanja koje se te odluke tiče. Naime, legitimitet za ratovanje predsjednik Obama stekao je dobivši, dok je vodio dva rata, Nobelovu nagradu – za mir. S obrazloženjem: Amerikanci ubijaju za dobro čovječanstva i za dobro onih koje ubijaju.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije