Kada bi političarima, a osobito HDZ-ovoj vladajućoj političkoj "eliti", bilo stalo do hrvatskog jezika i smisla riječi koje izgovaraju u javnosti i sa saborske govornice, onda bi čitali i uzimali u obzir što o načinu, značenju i smislu njihova govorenja pišu oni koji se u te stvari najviše razumiju. Recimo, najveći hrvatski književnici. Kad bi to bilo tako, kao što nikada neće biti, onda više nitko od njih, u kontekstu rata u Ukrajini ili bilo kojem drugom, ne bi ponovio besmislicu o "pravoj strani povijesti". Predsjednik Vlade i HDZ-a prvi bi pročitao i uvažio ono što je Miljenko Jergović o toj temi napisao u svojoj kolumni Petak četrnaesti koja je u 24 sata objavljena prije mjesec dana pod naslovom "Kako se Andrej našao na pravoj strani povijesti i koga je tamo zatekao" (a koju možete pročitati i na autorovoj internetskoj adresi jergovic.com). Pomalo posramljen piščevom lekcijom, Andrej Plenković bi onda članstvu svoje stranke i ministrima uputio internu okružnicu ili se barem usmeno potrudio da do svih njih dođe glas i naputak: "Molim vas, ne ponavljajte više onu besmislicu o 'pravoj strani povijesti', neću ni ja."
Tu terminologiju mogu koristiti samo pompozni pofuci svijeta jel?