Sudionici ovogodišnje kolone sjećanja u Vukovaru koji su noseći bijele majice s imenima stradalih podijelili tugu s onima čiji su očevi, majke, djeca, braća, sestre, prijatelji i drugi njima dragi ljudi poginuli ili se još vode kao nestali, i dan kasnije govore da te tužne poglede uprte u imena na majicama grčevito tražeći svoje bližnje, teško da će ikad zaboraviti. I dok su sjeli da se odmore u blizini groblja, prišla im je jedna baka kako bi ih upitala ima li netko od njih ime njezina sina na majici. Taj pogled stare majke, kažu, ne može se opisati. To je za njih bio pogled “Zapamtite Vukovar”. I zato, nikad neće zaboraviti Vukovar i njegove ljude. To je svjedočanstvo sudionika kolone kojima nitko od bližnjih nije stradao u Vukovaru. Tko zna koliko je puta i kome sve, poznatima i nepoznatima, ta baka pričala o svome sinu i svojoj patnji...