Početkom rata u Bosni i Hercegovini mnogi dragovoljci iz Hrvatske krenuli su u obranu hrvatskog naroda. Ljudi su bez oklijevanja napustili svoje domove kako bi stali na prvu crtu obrane. Jedan od njih bio je i Splićanin Mario Selak, mladić koji je sa samo 25 godina na Kupreškom polju položio svoj život za domovinu.
Mario Selak rođen je 22. veljače 1968. godine u Splitu. Djetinjstvo je dijelom proveo u selu Rašćane između Zagvozda i Vrgorca, a nakon preseljenja u Split odrastao je kao dijete Tršćanske ulice. Kako navodi povjesničar Borna Marinić za portal Domovinski rat, među prvima koji su krenuli u obranu Kupresa bili su upravo hrvatski dragovoljci koji su nastojali zaustaviti napad JNA na taj grad. Među njima se nalazio i Mario Selak.
U ponedjeljak, 6. travnja 1992. godine, Mario je zajedno sa suborcima Kristianom Petricom i Mladenom Šiškom krenuo prema Kupresu kako bi pomogao u obrani. Na put su se uputili njegovim novim Citroenom, vozilom koje se, kao ni oni, nikada nije vratilo. Već sljedećeg dana, 7. travnja 1992., na području Zlosela, odigrao se trenutak koji će Marija Selaka zauvijek upisati među heroje Domovinskog rata. Zajedno s dvojicom suboraca, poznatima pod nadimcima Šteko i Švabo, stao je pred nadolazeće tenkove JNA.
S udaljenosti od svega četrdesetak metara, Mario je ručnim bacačem (RPG-om) pogodio i uništio tenk M-84. No, u istom trenutku kada je ispalio projektil, pogođen je i sam. Zajedno sa svojim suborcima položio je život na kupreškom tlu. Iza njega su ostali otac, majka i dvije sestre, koji su njegovo tijelo pronašli tek 1997. godine, punih pet godina nakon pogibije.
Posebno dirljive riječi uputio mu je njegov prijatelj i suborac Kristian Bleu na Facebooku. “Toga dana sam izgubio najboljeg prijatelja, brata i kolegu. Dan kada sam drugi put rođen jer sam imao više sreće. Mario, veliko ti je srce bilo, veliko kao kupreško polje na kojemu si život položio. Znam da si svoju želju ispunio, uništio si ga, ni oklop mu nije pomogao, dimilo je iz njega kao iz naftne platforme. Svojim srcem i hrabrošću spasio si mi život. Danas, 34 godine nakon, moje misli i zahvale su s tobom. Prijatelju, brate, kolega, počivao u miru Božjem.”
Pucnjava kod izraelskog konzulata u Istanbulu, troje mrtvih
Jeste slučajno ili namjerno izostavili kojoj je postrojbi pripadao?