U Austriji i Njemačkoj proteklog su tjedna televizijske kuće ORF i ZDF ekskluzivno prikazale mini seriju “Roj” snimljenu prema popularnom znanstvenofantastičnom romanu njemačkog pisca Franka Schätzinga. Serija je stajala 44 milijuna eura i nastala je u velikoj europskoj, ali i ne samo europskoj televizijskoj koprodukciji. Prva epizoda premijerno je prikazana i na nedavnom Berlinaleu, a u rad na nastajanju ove serije uključena su dva redatelja i jedna redateljica.
Tema i romana i serije (o kojoj autor romana navodno nema pretjerano pozitivno mišljenje) tiče se metaforične pobune oceana protiv ljudske civilizacije koja je iznimno brutalna, ali i na neki način očekivana. Stoljećima ljudi bezobzirno iskorištavaju i oceane i mora, zagađuju ih i uzimaju zdravo za gotovo, sve do trenutka kada vodeni jednostanični i nepoznati organizmi iz oceanskih i morskih dubina ne krenu u borbu protiv ljudi. E upravo tu neravnopravnu borbu opisuje Schätzing, a neke scene iz serije neodoljivo podsjećaju i na nedavnu koronsku pandemiju (pojava tajnovite bolesti na francuskoj rivijeri koja se širi i pomoću jastoga te usmrćuje poznatog chefa i njegove pomoćnike koji su došli u kontakt sa zaraženim rakovima) iako je u seriji prisutan i smrtonosan cunami koji je zadesio veće dijelove svijeta, pa i škotsku, ali i afričku obalu, rušeći sve pred sobom.
Zanimljivo, Schätzingov hit roman pojavio se na proljeće 2004. godine, dok se onaj strahovito moćan azijsko-afrički postpotresni cunami pojavio tek u prosincu te godine i usmrtio oko 300.000 ljudi. Ima u televizijskom “Roju” i efektnih scena u kojima razljućeni divovski kit uništava turistički brod uz obalu Kanade ili kada deseci tisuća rakova kreću u invaziju iz oceana po ljudskim nastambama i ljudima u Africi. Tajanstveni organizmi zbog svog katastrofičnog potencijala vrlo brzo postaju predmet interesa znanstvenika koji su povezani s korporacijama, ali i s bogatim filantropima, a serija “Roj” prikazuje borbu između čovjeka i prirode koja se otela kontroli, i to na krajnje neugodan način. Iako ima potencijal, serija je u cjelini prilično statična, pa čak i na mahove monotona. Preintenzivno se bavi emocionalnim odnosima glavnih likova, koji su opisani odveć plošno i predvidljivo (što ide na dušu scenarista, a donekle i glumaca). I granica između mogućega i izmaštanoga vrlo je često zamorno proizvoljna te se doima kao plod slučajnosti, a ne redateljskog promišljanja.
Iako je kraj maksimalno poetičan i kao takav prihvatljiv, teško se uživjeti u radnju ove serije koja je snimana u koronsko vrijeme u Italiji, što je možda odvuklo fokus sa stvarne teme Schätzingova romana, koji je u svijetu prodan u 4,5 milijuna primjeraka te preveden na dvadeset i sedam jezika. Televizijska serija svakako će mu biti novi vjetar u leđa te se mogu očekivati i novi prijevodi i nova izdanja. Zanimljivo je da je upravo početkom prošlog tjedna, kada je u Njemačkoj i Austriji počelo prikazivanje “Roja”, u Ujedinjenim narodima nakon desetljeća pregovora donesen prvi i stoga povijesni sporazum o zaštiti svjetskih oceana, dakle ugovor o otvorenom moru koji obuhvaća trideset posto svjetskih oceana. Taj se sporazum odnosi na zaštitu tzv. otvorenog mora, koje se nemilice eksploatira i to u svim smjerovima. Zbog svega toga pati i klima, pate morski organizmi, kako oni životinjski tako i biljni. Time svijet u globalu, i to bez obzira na političke, vjerske i ideološke razlike, postaje sve opasnije mjesto za život. Naravno, sporazum tek trebaju prihvatiti zemlje članice UN-a, a kako se on tiče i ribarstva i energetike, jasno je da smo tu na skliskom i prilično osjetljivom terenu.
No, serija “Roj” mogla bi biti ekološki jezičac na vagi koji će i običnim ljudima dočarati sve opasnosti koje nemilosrdno iscrpljivanje oceanskih resursa donosi našoj civilizaciji. Stoga pomalo čudi da nijedan hrvatski nakladnik (ako sam u pravu) nije kupio prava za objavljivanje i više nego aktualnoga Schätzingova romana, koji će uskoro proslaviti dvadeset godina od svoga prvog ukoričenja u Njemačkoj. U hrvatskim se boljim knjižnicama, doduše, može čitati “Roj” na njemačkom ili engleskom jeziku, ali ne bi bilo zgorega da su se i naši nakladnici pozabavili literarnim radom Franka Schätzinga, koji osim “Roja” ima i druge zanimljive romane te ga kritičari uvrštavaju među najvažnije suvremene njemačke književnike. Nadalje, ne treba nikada zaboraviti da je i Hrvatska pomorska zemlja čije preživljavanje u proteklih nekoliko desetljeća vitalno ovisi o turističkoj sezoni. A cijelo se to vrijeme ta ista Hrvatska prema svojoj obali ponaša i više nego maćehinski, pomalo čak i kao ovisnik o teškim drogama, što je za zemlju poput Hrvatske smrtonosna klopka. U koju sve više srljamo.
