Mladi čagalj, čija je sudbina prije mjesec i pol dana bila krajnje neizvjesna, u srijedu je dobio novu priliku za život u prirodi. Nakon što se u Zoološkom vrtu grada Zagreba oporavio od teških ozljeda, pušten je u prostrano lovište Veterinarskog fakulteta Črnovšćak pokraj Dugog Sela. Njegov povratak u divljinu nije samo pobjeda za njega, već i početak važnog znanstvenog pothvata, jer će se njegovo kretanje i navike pratiti uz pomoć malene, ali moćne GPS ogrlice koju su razvili stručnjaci iz instituta Oikon.
Kako je izgledalo njegovo puštanje na slobodu, pogledajte u ekskluzivnom videu s terena Črnovšćak, snimljenom u srijedu poslijepodne, tamo je bila i Večernjakova ekipa:
Ekskluzivni video: Ovako je čagalj iz Utrina pušten na slobodu, GPS ogrlica pratit će ga u stopuNjegova javna avantura započela je krajem veljače, kada je prema dojavi građana pronađen u zagrebačkom kvartu Utrinama. „Dobili smo dojavu da životinja leži sklupčana između zgrada. Kad smo stigli, bio je potpuno iscrpljen, nije se uopće micao niti je pružao otpor“, ispričao je Jadranko Boras, veterinar iz zagrebačkog ZOO-a. „Vidjelo se da je u lošem stanju. Imao je dvije duboke rane na području korijena repa, a krvna slika potvrdila je jaku upalu.“ Bio je to, ističe Boras, prvi čagalj kojeg je oporavilište Zoološkog vrta ikad primilo. „To je jasan znak da se populacija ove vrste sve više širi i približava urbanim sredinama“, dodao je.
Oporavak je trajao mjesec i pol dana. Čagalj je primio terapiju antibioticima i ubrzo je bio "kao nov". Ipak, ključni dio boravka u oporavilištu bio je izbjegavanje bilo kakvog zbližavanja s ljudima. „Prema divljim životinjama koje dolaze u oporavilište ponašamo se jednako, kako se ne bi prilagodile na prisustvo ljudi. On je oduvijek pokazivao nesigurnost, a naš se posao svodio na čišćenje, hranu i vodu, bez ikakvih drugih odnosa. Ipak je to divlja životinja i naš je cilj uvijek isti: vratiti ih tamo gdje pripadaju. Svako navikavanje na čovjeka za njih je smrtna presuda u divljini“, objasnio je Boras, naglašavajući opasnost da bi se životinja, ako se navikne na čovjeka, mogla previše približavati ljudskim naseljima i dvorištima.
Odluka o tome gdje će čagalj biti pušten nije bila jednostavna. „Prema programu zaštite divljači Grada Zagreba, brojno stanje čaglja na području grada trebalo bi biti nula, što znači da ga nismo mogli vratiti ondje gdje je pronađen“, objasnio je Dean Konjević, profesor s Veterinarskog fakulteta. Rješenje je ponudio upravo fakultet. „Naše lovište prostire se na oko 2150 hektara i idealno je stanište. Odmah smo ponudili da se ispusti kod nas, obilježen GPS ogrlicom. Time ne samo da pomažemo životinji, već dobivamo neprocjenjive znanstvene podatke o njihovu kretanju i ponašanju nakon ovakvih trauma“, rekao je Konjević.
Podaci zlata vrijedni: Detaljno praćenje kretanja
Prije puštanja, čaglju je stavljena posebna GPS ogrlica, proizvod hrvatske pameti iz instituta za primijenjenu ekologiju Oikon. „Praćenje životinja u nepredvidivim vremenskim i terenskim uvjetima iznimno je kompleksno“, pojasnio je Dorian Tepić iz Oikona. „Zato je i nama ovo svojevrstan test da vidimo kako se naši uređaji ponašaju u stvarnim uvjetima na jednoj tako agilnoj životinji“, kazao je. Oikonova mreža prijemnika, postavljena na lokacijama poput Zagreba, Senja i dijelova Slavonije, prikupljat će signale s ogrlice. „Ti podaci su zlata vrijedni“, dodaje Tepić. „Svaka lokacija koju zabilježimo otkrit će nam djelić slagalice o njegovu životu – gdje lovi, gdje se odmara i kako izbjegava opasnosti.“
Oportunisti koji se hrane svime: Lisice bježe od njih prema – naseljima
Puštanje ovog čaglja pružit će i nove spoznaje o vrsti koja je sve prisutnija u Hrvatskoj. „Današnja populacija zapravo je posljedica širenja iz Rumunjske i Bugarske po cijeloj Europi. Riječ je o nevjerojatno prilagodljivim oportunistima koji se hrane svime, od sitne divljači do voća“, objašnjava profesor Konjević. Njihov dolazak, dodaje, ima primjetan utjecaj na ekosustav. „Ono što sigurno primjećujemo jest negativan utjecaj na lisicu. Imamo situaciju da se broj lisica smanjuje, a one se pomiču bliže naseljima, praktički bježe od čaglja koji zauzima njihovo stanište“, zaključio je Konjević. Sudbina čaglja iz Utrina tako je postala više od priče o spašavanju – postala je prozor u složeni svijet divljine koja se prilagođava i živi tik uz nas, a da često toga nismo ni svjesni.
Ovako je Čagalj iz Utrina pušten na slobodu, GPS ogrlica pratit će ga u stopu
Jadna, nasmrt prestrašena životinja. Ogrlica je PREvelika za tako malu životinju, a možda čak i pretijesna i preteška? Spasili ga jeste i svaka vam čast, ali čemu puštanje u "lovište" ? Lovište nije divljina.