Da bi se smanjio PDV, i to ne samo na gorivo, treba provesti radikalne reforme

Kako smanjiti PDV ili poreze općenito? Pa imamo preko polovice zaposlenih u javnim strukturama ili na raznim parazitskim radnim mjestima, preko polovica zaposlenih samo troši, ne stvara novu vrijednost. Imamo umirovljenika koliko i zaposlenih, dodajte još socijalu i civilno društvo. To je enormno opterećenje za malo i krhko gospodarstvo... Reforma? Dobili smo "reformu" - uveo se porez na nekretnine. Ali ne onako kako se trebao uvesti - smanjiš porez na rad i kapital, uvedeš porez na nekretnine, pa dobiješ nešto malo konkurentnije i manje opterećeno gospodarstvo, preneseš opterećenje bar malo na mrtvi kapital. No ne, kod nas se porez na nekretnine uveo samo kao još jedan porez, a sve da bi se dobilo još više love za dijeljenje, za ove koji prosvjeduju i u ovoj situaciji sada... O reformama slušamo već desetljećima, a za to vrijeme javne strukture bujaju i sve više su svrha same sebi, sve manje su servis građana. Sve su glomaznije i skuplje, sve veće opterećenje... Nije niti u EU puno bolje, vidiš da stvari nisu dobre, ako se na regulaciju troši više nego dvostruko više nego na razvoj i istraživanje. Prazne priče o smanjenju birokracije vide se svaki dan - puna usta za povećanje efikasnosti, a odmah isti dan neka nova regulativa, neki novi namet.

Vratimo se malo u 2000 kada su Ivica i Stipica izveli državni udar,naftna polja Bijele Noći u sibiru koje je kupija Presednik 1997 prodaju za pišljivih 7 milijona $ a dnevno ,dnevno su crpili nafte u vrijednosti toga iznosa.Drugi okupacijsku slučaj 2013 tadašnji premijer ,mudri i pametni ZM šalje Vesnu u siriju da "pokloni" naftna polja Rusiji,Asad tadašnji vladar sirije ostaje u čudu.Kaže onako isput vaše su ali niste normalni.E sad,tadašnji premijer a današnji Vrhovni Zapovjednik(ufff) ima dobre odnose sa Rusijom pa da priko Milorada zamoli Putina da nam vrate naftna polja u siriji.Ili što se dade više se nevraća.Kad se ove dvije milenijske itimačine u Sibiru i Siriji pičmu istraživati niko na ljevici(judesnici) nece ostati na slobodi.

uskoro neće biti novca za sve te besplatne stvari. moji roditelji su meni plaćali mjesečne karte, knjige, radni materijal, nije to netko drugi plaćao. plaćala se i neka upisnina na faks, kvote su bile stroge, a neki su morali plaćati svoj studij, danas svi studiraju besplatno, a to što se danas studira ne nosi razvoj već napada uhljebljivanje u javni sektor, općinu/grad/županiju, izjednačile se potpore za studij nečeg tehničkog sa studijem propuha. država treba plaćati studij najboljim studentima za one struke koje trebamo, odrediti broj liječnika, pravnika, ekonomista, inženjera, učitelja, koliko nam treba, svi ostali nek studiraju iz svojeg džepa. pa da vidimo koji će se smjerovi upisivati. možda netko shvati da kao keramičar bude više zarađivao od profesora. tržište, to treba ljude naučiti. a ova država.. gotova je sa ovakvim modelom.

Da tribamo razbaštiniti one koji desetljećima, namjerno državu vode, u krivom smjeru!!! Ne prema samodostatnosti, nego prema potpunom preuzimanju od strane stranog kapitala!!! Nisu izgradili i elektrificirali prugu do Vrgorca/Metkovića!! Nisu sagradili navodnjavanje u 10-15 polja, tipa Drniško, Sinjsko-Triljsko, nisuu rješili poplava Vrgoračko, itd, itd...Zato jesu omogućili ekstraprofite stranim trgovačkim lancima, stranim bankama, stranim gazdama...

Barem 20% neradnika i nepotrebnih lljudi u državnoj, javnoj administraciji, a to je oko 50.000 ljudi koji koštaju gotovo 2 milijarde Eura godišnje (!), treba otpustiti, i svima će biti bolje i u teškim vremenima! Neka rade svima korisne poslove a ne prodaju maglu!

Smanjenjem PDV-a se nista ne postigne jer si to prisvoje trgovci, sto je puno puta dokazano.

Da, trebamo radikalne reforme — ali ne samo porezne, nego konceptualne. Povratak jedinstvene stope PDV-a bio bi korak prema transparentnijem i poštenijem sustavu. Današnji model s nizom izuzeća i sniženih stopa stvara prostor lobijima, administrativnoj arbitrarosti i gubitku javnih prihoda, što potvrđuju i analize prema kojima upravo porezne olakšice čine velik dio izgubljenih prihoda države. No još važnije pitanje je: što zapravo mjerimo kada govorimo o rastu? BDP danas nagrađuje svaku ekonomsku aktivnost, bez obzira doprinosi li kvaliteti života ili dugoročno uništava okoliš i društvenu stabilnost. Građevinski boom, prekomjerna potrošnja resursa ili kratkoročna dobit industrija povećavaju statistiku rasta, ali ne nužno i stvarno blagostanje. Ako želimo održivu ekonomiju, moramo rekalibrirati način izračuna ekonomskog uspjeha tako da uključuje ekološke troškove, društvenu otpornost i dugoročnu održivost. Paradoks je da indirektni porezi poput PDV-a često najviše pogađaju građane s nižim primanjima te mogu čak povećati rizik od siromaštva, dok se istodobno rasprava svodi samo na fiskalne brojke. Zato reforma ne smije biti kozmetička. Radikalna reforma znači jednostavniji porezni sustav, ali i novu definiciju napretka: ekonomiju koja ne služi trgovačkim lobijima i kratkoročnim profitima, nego društvu i planetu na kojem je moguće dugoročno živjeti.