Što su radili agenti Udbe 1971. godine? Jedan od težih zadataka bio im je proučavati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici arhive s govorima poglavnika NDH Ante Pavelića i uspoređivati ih s govorima tadašnjeg studentskog lidera Dražena Budiše. Naime, jugoslavenska tajna služba imala je dojavu da Budiša u svakom govoru kaže i po jednu Pavelićevu rečenicu. To je Budiši – koji naravno nije citirao Pavelića niti je čitao njegove govore – rekao Slobodan Budak, tadašnji zagrebački tužitelj, koji je također među onima koji nakon 1971. godine više nisu imali posao.
Totalitarizam
Detalj je to koji je ispričao Dražen Budiša u srijedu na znanstvenom skupu o Hrvatskoj i Hrvatskom proljeću u organizaciji Matice hrvatske i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, skupu koji je okupio mnoge aktere pokreta, koji je ugušen prije četrdeset godina, u prosincu 1971. godine. Budiša ocjenjuje kako je u ovom trenutku Hrvatska tek na pola tranzicijskog puta iz totalitarnog sustava u državu demokracije i ljudskih prava.
– Prije tri dana Hrvatska se izjasnila da se pridružuje Europskoj uniji, zajednici slobode, demokracije i ljudskih prava. Europa se u 20. stoljeću suočila na grub način s totalitarnim režimima, fašizmom, nacional-socijalizmom i komunizmom. Današnja Europa se trajno suočava s tim najvećim zlom, s totalitarizmom, i zbog potrebe da se novi naraštaji upoznaju s time, i zbog toga je 2009. godine donijela Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu. U njoj je istaknuta potreba da se suočavamo s istinom o europskoj povijesti, da se suočavamo sa svim onim zlom totalitarizma i pozivom na odgovornost kao pretpostavku europskog pomirenja.
– Podsjećam na ovu deklaraciju jer mislim da je Hrvatska, uza sve velike uspjehe koje smo postigli u prošlih dvadesetak, a izborili smo samostalnu državu, dobili međunarodno priznanje, u mnogim oblicima gospodarskog i društvenog života u tranzicijskom razdoblju lutala, a u tranziciji – političkoj, idejnoj i kulturnoj – ostali smo na pola puta. Hrvatska politička tranzicija nije dovršena – ocijenio je Budiša. U udaru jugoslavenskih vlasti na aktere Hrvatskog proljeća stradalo je, na teži ili lakši način, čak 80.000 hrvatskih građana, naveo je Budiša.
Na popisu i Todorić
– Postoje teze kako je Hrvatsko proljeće bilo sukob unutar iste partije, u kojem su s jedne strane stajale dogmatske, staljinističke snage, a s druge demokratska, reformistička strana. To nije netočno, ali ne govori o širini pokreta koji je bio prva snažna reakcija hrvatskog naroda na udaljavanje od političke linije koju su zastupali August Cesarec, Otokar Keršovani, Andrija Hebrang, a objedinio je dijelove partije, Maticu hrvatsku, studente, građane – rekao je Budiša.
Novinar i publicist Božidar Novak, koji je u to doba bio generalni direktor Vjesnika i sudjelovao u mnogim povijesnim sastancima, istaknuo je kako je teza da je studentski štrajk kriv što je pao pokret netočna jer, kaže Novak, obračun s Hrvatskim proljećem bio je pripremljen i prije štrajka, postojao je popis sa 50 imena osoba, koje su trebale dospjeti pod udar. Novak kaže kako Aleksandar Ranković, zloglasni šef jugoslavenskih tajnih službi, nije 1966. godine smijenjen zato što je prisluškivao Tita, nego zato što je na kongresu ukrajinske partije izjavio da će Jugoslavija pristupiti Varšavskom ugovoru. Nekoliko je ključnih događaja omogućilo rađanje pokreta, među ostalim i formiranje Radiotelevizije Zagreb, jer su se prije toga, priča Novak, vijesti iz Hrvatske slale u Beograd, tamo su selekcionirane i samo je dio vijesti emitiran.
O ulozi Crkve govorio je dr. Juraj Kolarić, istaknuvši kako se često ocjenjuje da je Katolička crkva u Hrvatskom proljeću igrala presporo i preslabo.
– Ali, među 50 osoba koje su bile na popisu nepodobnih, bila je samo nekolicina praktičnih vjernika, Ante Todorić, Vice Vukov i Ivan Zvonimir Čičak – rekao je Kolarić, ističući i kako je Crkva godinu dana nakon što je vlast osudila Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika objavila da se mise održavaju na hrvatskom živom jeziku, što je bilo oduševljeno dočekano.
– Iz Hrvatskog proljeća potekao je i Franjo Kuharić, najomiljeniji hrvatski nadbiskup – rekao je Kolarić, a spomen Kuharićeva imena izazvao je pljesak u dupkom punoj dvorani Matice hrvatske. Književnik Ivan Aralica, koji je govorio o Zadru u Hrvatskom proljeću, ispričao je priču o Kažimiru Zankiju, najistaknutijoj osobi pokreta u tom gradu. Zanki je iz obitelji koja je dala ministra u vladi Ante Pavelića, sam je bio pripadnik antifašističkog pokreta, dogurao do bojnika, u vojsci bio kosovac, a 1971. godine otvorio vrata liberalizaciji. Početkom 90. ispod njegove spavaće sobe eksplodirala je bomba.
– Zato, čuvajte se vi koji dolazite iz lijevog pokreta, vi ste posebno na udaru – rekao je Aralica okupljenim sudionicima hrvatskog masovnog pokreta.
Budiša nitko ne traži tvoje pametovanje. Dražen (nado)Budiša uvijek lupa gluposti pa i ovaj puta. Hrvatska nije na pola puta, Hrvatska je daleko pametnija i civiliziranija nego što to Budiša želi priznati ili može shvatiti. Hrvatska zna da je (nado)Budišaiša 2000 godine izdao sva izborna obečanja koja je dao, i ideale koje su birači imali. Trebala je biti revizija privatizacije, demokratsko društvo, a ostala je paralizirana impotentna vlada jer se Budiša želio praviti većim Hrvatom nego svi drugi. Srećom Hrvati su pametni i Budiša gubi sve izbore za redom na kojima se pojavi. Danas je garancija političke propasti ako je Budiša na listi. Nije problem u Hrvatskoj (nado)Budiša, već u paptetičnim političarima kao što si ti.