Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 147
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Margaret Thatcher:

'Bolje da na križ pribiju mene nego Hrvatsku!'

margaret thatcher (1)
Foto: Reuters/PIXSELL
1/3
10.04.2013.
u 12:04

Odrješito je pozvala svijet da zaustavi agresiju na Vukovar. I odbrusila savjetniku koji je komentirao: Britanska vlada će vas pribiti na križ zbog ovoga

Otišla je danas velika državnica barunica Thatcher, prijateljica Hrvatske, otputovala na svoje posljednje neslužbeno putovanje. Nije mi lako prisjećati se vremena rata protivu Hrvatske, mojih prijeratnih akcija i nastojanja da svijet dozna što se sprema i kako će krvava biti velikosrpska agresija unutar države koja se zvala Jugoslavija. Imenovao sam potonju agresiju – silovanjem unutar braka, ako je brak koji spominjah bio uopće punovaljan.

U takvim teškim trenucima, kada se Hrvatska osjećala potpuno usamljenom na karti svijeta, došao sam, za vrijeme svojega liječničkoga istraživačkoga rada u Londonu (1983.-1994.), preko prijatelja do gospođe Thatcher i osjetivši njenu naklonost i otvorenost, počeo je redovito brifirati o razvoju situacije u bivšoj državi i progresiji prema nutarnjoj agresiji te, kada se već dogodila, o njenim posljedicama i ramifikacijama.

Prisjetit ću se, u ovom tužnom trenu odlaska gospođe Thatcher, dvaju krucijalnih momenata.

Prvi se zbio na moj rođendan, zato i pamtim ovaj dan, 20. rujna 1991., kada su dodatni srpski tenkovi napuštali Beograd, na putu prema Vukovaru, s cvijećem koje ispratitelji stavljahu u oružane im cijevi. BBC je izvještavao o jačanju vojnog pritiska Srbije na Vukovar, a jedina osoba kojoj sam mogao bez ostatka i prijepora otići na razgovor i zatražiti pomoć bila je gospođa Thatcher. Čim sam je nazvao rano ujutro, kaza mi: Dođite k meni u ured, u njemu sam za 10 minuta. I tako bi. Upoznao sam je s ozbiljnošću velikosrpskog najnovijeg vojnog pritiska na grad mučenik koji je jedva izdržavao i dotadašnje pritiske.

Ovdje Margaret Thatcher!

Prvo je otišla u svoju radnu sobu, povela me sa sobom i kazala: Ovi razgovori koje ću sada telefonski obaviti pred vama nisu za javnost. I tako sam svjedočio povijesnom njenom telefoniranju brojnim svjetskim liderima u kojima ih je upozoravala na zloćudnost velikosrpske agresije i na potrebu da se ona zaustavi, te da se na silu uzvrati silom. Bila je vrlo odlučna: svaki je njen razgovor započinjao ovako: Here is Margaret Thatcher! (Ovdje Margaret Thatcher!), a nakon kratkog kurtoaznog uvoda slijedila bi politički jasna, izravna i pritišćuća poruka da je krajnji trenutak da se Zapad, jer uglavnom je telefonirala zapadnim vođama, odupre komunističkoj agresiji Beograda.

Pisali smo zajednički izjavu za medije, a kako se htjela bolje upoznati s vojnom situacijom na terenu, pitala me znam li nekoga tko je dobro informiran o potonjoj. Sjetio sam se Edwarda Cowana, bivšeg vojnog atašea u Beogradu, koji je iako u tom trenutku poslovni čovjek, gostovao na BBC-u i drugim postajama komentirajući stanje na terenu. Čim sam ga pozvao na njegov mobitel i kazao mu tko ga traži, doletio je bez duše. Rasprostrli smo kartu regije na pod – i on kaza: Ovo je Slavonija; gđa Thatcher nije se snašla i upita: Kako to – pa Slovenija je neovisna država; očito je, ne prva, pomiješala Sloveniju sa Slavonijom. Slijedilo je Cowanovo objašnjenje srpskog okruženja i pritisaka na Vukovar i u jednom trenu reče: Nationalists on both sides! (Nacionalisti s jedne i s druge strane!). Barunica je bila vrlo osjetljiva i intuitivna, primijetila je moju nelagodu i zamijetila sjenu koja mi je preletjela licem. U trenutku dok jedna strana krvari na smrt i bez prave je obrane – govoriti o nacionalistima s obje strane za mene je bilo povređujuće i ponižavajuće. Gospođa Thatcher okrenu se dvaput k meni, dvaput k onomu koji izreče isto, skupi svoju desnicu u pest i udari se njome po prsima par puta, nagne nad Cowana i reče: Ja sam britanski nacionalist, ima li išta loše u tome? Dotični se posve izgubio, zbunio i počeo mucati... Dalje smo raspravljali o pravcima srpskih napada i njihovoj moći te hrvatskoj slaboj obrani koju je mogao kompenzirati samo nadljudski napor zaljubljenika u svoju grudu i svoj grad.

Kada je Cowan otišao, Thatcher mi se vragoljasto nasmijala i rekla: Haven’t we tought him a lesson? (Nismo li ga naučili lekciju?). Preostatak mojeg rođendanskog dana prošao je u njenom uredu, objedovali smo sendviče, proveli vrijeme s njenim savjetnicima u komentiranju povelje UN-a i o pravu svakog naroda na samoobranu, okomila se na nepravedni embargo oružja Hrvatskoj itd.

Bila je odlučna i lijepa

Dogovorili smo naći se sutradan kod nje doma s dva njena savjetnika (Mark Withington, MP; Robin Harris) kada smo morali napisati definitivno novinsko izvješće (press release). Podučila me, na moje inzistiranje da u tekstu kažemo kako je riječ o komunističkoj JNA, da se ne može uvijek sve staviti u izvješće i da ponešto valja i izostaviti; bila je vrlo odrješita i određena u svom javnom pozivu za međunarodnim zaustavljanjem velikosrpske agresije na hrvatski Vukovar.

I kada smo dovršili tekst i faksirali ga iz njenog doma Associated Pressu – uz okrepu sherryjem koju nam je nudio Denis Thatcher, njena velika potpora i oslonac u životu – dok se pripremala za let u Sjedinjene Američke Države, prije samog izlaska iz sobe, jedan je savjetnik komentirao njeno djelovanje: Mrs Thatcher, British government will crucify you for what you do (Gospođo Thatcher, britanska vlada će vas pribiti na križ zbog ovoga što činite). Nikada neću zaboraviti sljedeći trenutak: okrenula se napola k nama, na izlazu iz sobe, i iz poluprofila onako lijepa i odlučna izgovorila rečenicu koja mi se za vazda usjekla u pamćenje i koju bi trebalo urezati u Zid najvećih prijatelja Hrvatske. Odgovorila je, odlučno i jasno, ponosno i neuništivo: If it is the matter of crucifying me or Croatia than it’s better to crucify me than Croatia (Ako je u pitanju da se na križ pribije mene ili Hrvatsku, onda bolje da se na križ pribije mene nego Hrvatsku).

Samo s ovom izjavom ušla je u panteon hrvatskih junakinja i velikih prijatelja u najgorim i najtežim trenucima za našu domovinu. Kada joj je u rujnu 1998. predsjednik Tuđman u Zagrebu uručivao odlikovanje (nakon što sam joj osobno ranije u Londonu, pri povratku s veleposlaničkog mandata iz Indije, odnio njegov poziv da posjeti Hrvatsku), iz mog – za predsjednika prigodno napisanog teksta koji je obrazlagao njeno odlikovanje – predsjednik je citirao istu ovu rečenicu.

Lice istinskog prijateljstva

Drugi trenutak kojeg mi se prisjetiti u ovom trenu, sljedeći je:

Imao sam njen kućni telefonski broj, i često sam znao otići na čaj kod nje i Denisa da je upoznam s daljnjim razvojem situacije u bivšoj državi. Uvijek me pitala što je sljedeće, jer se uvjerila da su moja predviđanja bila točna. Jedne subote, dan nakon vijesti o srpskom bombardiranju u istočnoj Bosni, kada su poginula brojna djeca i kada je nezadovoljstvo međunarodne zajednice velikosrpskom agresijom bivalo sve veće, zvao sam je i nisam je mogao dobiti sve do nedjelje na večer kada mi se javio Denis. Predstavio sam se, a on je uzviknuo: Margaret, here is your Croatian doctor! (Margaret, ovdje je tvoj hrvatski doktor!). I kada sam je upoznao sa situacijom, nekoliko je puta ponovila: Aren’t they animals?! (Zar nisu životinje?!). Odgovorio sam na njene eksklamacije: Gospođo Thatcher, vi to znate, ja to znam, ali to nije dovoljno – valja to dati na znanje na pravi način britanskoj javnosti i svijetu. Valja nešto poduzeti protivu zla. Odgovorila je: Don’t you worry I will do it tomorrow (Ne brinite se, učinit ću to sutradan). I tako bi, ujutro je pozvala više televizijskih ekipa, zajednički im se obratila i pozvala međunarodnu zajednicu da na srpsko nasilje odgovori vojnom silom.

Bio je to odlučujući trenutak kojim se zahuktala ideja o neophodnosti intervencije usmjerene protivu velikosrpske vojne mašinerije. Reakcije na izjavu gđe Thatcher prenio je cijeli svijet i u tom se trenutku počelo sustavno govoriti o vojnoj intervenciji. Bila je neophodni katalizator i znala je galvanizirati javno mnijenje koje je svakako koristilo snagama mira i ugroženima u bivšoj državi. Zbog narečenih i mnogih drugih njenih akcija koje su bile melem na hrvatske rane, a ovdje ih zbog brzine i kratkoće vremena nisam u mogućnosti nabrojiti, ne smijemo je nikada zaboraviti. Gospođa Thatcher ugradila se u našu hrvatsku domovinu u najtežim njenim trenucima i postala dio povijesne legende i blistavo lice istinskoga prijateljstva.

Brasilia, 8. travnja 2013.

>> Milanović: U Hrvatskoj ćemo Margaret Thatcher osobito pamtiti

>> Za jedne je bila Čelična lady, a za druge heroina nove klase

>> Podržala je Hrvate i razotkrila zločinački Miloševićev režim

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije