Otišla je danas velika državnica barunica Thatcher, prijateljica Hrvatske, otputovala na svoje posljednje neslužbeno putovanje. Nije mi lako prisjećati se vremena rata protivu Hrvatske, mojih prijeratnih akcija i nastojanja da svijet dozna što se sprema i kako će krvava biti velikosrpska agresija unutar države koja se zvala Jugoslavija. Imenovao sam potonju agresiju – silovanjem unutar braka, ako je brak koji spominjah bio uopće punovaljan.
U takvim teškim trenucima, kada se Hrvatska osjećala potpuno usamljenom na karti svijeta, došao sam, za vrijeme svojega liječničkoga istraživačkoga rada u Londonu (1983.-1994.), preko prijatelja do gospođe Thatcher i osjetivši njenu naklonost i otvorenost, počeo je redovito brifirati o razvoju situacije u bivšoj državi i progresiji prema nutarnjoj agresiji te, kada se već dogodila, o njenim posljedicama i ramifikacijama.
Prisjetit ću se, u ovom tužnom trenu odlaska gospođe Thatcher, dvaju krucijalnih momenata.
Prvi se zbio na moj rođendan, zato i pamtim ovaj dan, 20. rujna 1991., kada su dodatni srpski tenkovi napuštali Beograd, na putu prema Vukovaru, s cvijećem koje ispratitelji stavljahu u oružane im cijevi. BBC je izvještavao o jačanju vojnog pritiska Srbije na Vukovar, a jedina osoba kojoj sam mogao bez ostatka i prijepora otići na razgovor i zatražiti pomoć bila je gospođa Thatcher. Čim sam je nazvao rano ujutro, kaza mi: Dođite k meni u ured, u njemu sam za 10 minuta. I tako bi. Upoznao sam je s ozbiljnošću velikosrpskog najnovijeg vojnog pritiska na grad mučenik koji je jedva izdržavao i dotadašnje pritiske.
Ovdje Margaret Thatcher!
Prvo je otišla u svoju radnu sobu, povela me sa sobom i kazala: Ovi razgovori koje ću sada telefonski obaviti pred vama nisu za javnost. I tako sam svjedočio povijesnom njenom telefoniranju brojnim svjetskim liderima u kojima ih je upozoravala na zloćudnost velikosrpske agresije i na potrebu da se ona zaustavi, te da se na silu uzvrati silom. Bila je vrlo odlučna: svaki je njen razgovor započinjao ovako: Here is Margaret Thatcher! (Ovdje Margaret Thatcher!), a nakon kratkog kurtoaznog uvoda slijedila bi politički jasna, izravna i pritišćuća poruka da je krajnji trenutak da se Zapad, jer uglavnom je telefonirala zapadnim vođama, odupre komunističkoj agresiji Beograda.
Pisali smo zajednički izjavu za medije, a kako se htjela bolje upoznati s vojnom situacijom na terenu, pitala me znam li nekoga tko je dobro informiran o potonjoj. Sjetio sam se Edwarda Cowana, bivšeg vojnog atašea u Beogradu, koji je iako u tom trenutku poslovni čovjek, gostovao na BBC-u i drugim postajama komentirajući stanje na terenu. Čim sam ga pozvao na njegov mobitel i kazao mu tko ga traži, doletio je bez duše. Rasprostrli smo kartu regije na pod – i on kaza: Ovo je Slavonija; gđa Thatcher nije se snašla i upita: Kako to – pa Slovenija je neovisna država; očito je, ne prva, pomiješala Sloveniju sa Slavonijom. Slijedilo je Cowanovo objašnjenje srpskog okruženja i pritisaka na Vukovar i u jednom trenu reče: Nationalists on both sides! (Nacionalisti s jedne i s druge strane!). Barunica je bila vrlo osjetljiva i intuitivna, primijetila je moju nelagodu i zamijetila sjenu koja mi je preletjela licem. U trenutku dok jedna strana krvari na smrt i bez prave je obrane – govoriti o nacionalistima s obje strane za mene je bilo povređujuće i ponižavajuće. Gospođa Thatcher okrenu se dvaput k meni, dvaput k onomu koji izreče isto, skupi svoju desnicu u pest i udari se njome po prsima par puta, nagne nad Cowana i reče: Ja sam britanski nacionalist, ima li išta loše u tome? Dotični se posve izgubio, zbunio i počeo mucati... Dalje smo raspravljali o pravcima srpskih napada i njihovoj moći te hrvatskoj slaboj obrani koju je mogao kompenzirati samo nadljudski napor zaljubljenika u svoju grudu i svoj grad.
Kada je Cowan otišao, Thatcher mi se vragoljasto nasmijala i rekla: Haven’t we tought him a lesson? (Nismo li ga naučili lekciju?). Preostatak mojeg rođendanskog dana prošao je u njenom uredu, objedovali smo sendviče, proveli vrijeme s njenim savjetnicima u komentiranju povelje UN-a i o pravu svakog naroda na samoobranu, okomila se na nepravedni embargo oružja Hrvatskoj itd.
Bila je odlučna i lijepa
Dogovorili smo naći se sutradan kod nje doma s dva njena savjetnika (Mark Withington, MP; Robin Harris) kada smo morali napisati definitivno novinsko izvješće (press release). Podučila me, na moje inzistiranje da u tekstu kažemo kako je riječ o komunističkoj JNA, da se ne može uvijek sve staviti u izvješće i da ponešto valja i izostaviti; bila je vrlo odrješita i određena u svom javnom pozivu za međunarodnim zaustavljanjem velikosrpske agresije na hrvatski Vukovar.
I kada smo dovršili tekst i faksirali ga iz njenog doma Associated Pressu – uz okrepu sherryjem koju nam je nudio Denis Thatcher, njena velika potpora i oslonac u životu – dok se pripremala za let u Sjedinjene Američke Države, prije samog izlaska iz sobe, jedan je savjetnik komentirao njeno djelovanje: Mrs Thatcher, British government will crucify you for what you do (Gospođo Thatcher, britanska vlada će vas pribiti na križ zbog ovoga što činite). Nikada neću zaboraviti sljedeći trenutak: okrenula se napola k nama, na izlazu iz sobe, i iz poluprofila onako lijepa i odlučna izgovorila rečenicu koja mi se za vazda usjekla u pamćenje i koju bi trebalo urezati u Zid najvećih prijatelja Hrvatske. Odgovorila je, odlučno i jasno, ponosno i neuništivo: If it is the matter of crucifying me or Croatia than it’s better to crucify me than Croatia (Ako je u pitanju da se na križ pribije mene ili Hrvatsku, onda bolje da se na križ pribije mene nego Hrvatsku).
Samo s ovom izjavom ušla je u panteon hrvatskih junakinja i velikih prijatelja u najgorim i najtežim trenucima za našu domovinu. Kada joj je u rujnu 1998. predsjednik Tuđman u Zagrebu uručivao odlikovanje (nakon što sam joj osobno ranije u Londonu, pri povratku s veleposlaničkog mandata iz Indije, odnio njegov poziv da posjeti Hrvatsku), iz mog – za predsjednika prigodno napisanog teksta koji je obrazlagao njeno odlikovanje – predsjednik je citirao istu ovu rečenicu.
Lice istinskog prijateljstva
Drugi trenutak kojeg mi se prisjetiti u ovom trenu, sljedeći je:
Imao sam njen kućni telefonski broj, i često sam znao otići na čaj kod nje i Denisa da je upoznam s daljnjim razvojem situacije u bivšoj državi. Uvijek me pitala što je sljedeće, jer se uvjerila da su moja predviđanja bila točna. Jedne subote, dan nakon vijesti o srpskom bombardiranju u istočnoj Bosni, kada su poginula brojna djeca i kada je nezadovoljstvo međunarodne zajednice velikosrpskom agresijom bivalo sve veće, zvao sam je i nisam je mogao dobiti sve do nedjelje na večer kada mi se javio Denis. Predstavio sam se, a on je uzviknuo: Margaret, here is your Croatian doctor! (Margaret, ovdje je tvoj hrvatski doktor!). I kada sam je upoznao sa situacijom, nekoliko je puta ponovila: Aren’t they animals?! (Zar nisu životinje?!). Odgovorio sam na njene eksklamacije: Gospođo Thatcher, vi to znate, ja to znam, ali to nije dovoljno – valja to dati na znanje na pravi način britanskoj javnosti i svijetu. Valja nešto poduzeti protivu zla. Odgovorila je: Don’t you worry I will do it tomorrow (Ne brinite se, učinit ću to sutradan). I tako bi, ujutro je pozvala više televizijskih ekipa, zajednički im se obratila i pozvala međunarodnu zajednicu da na srpsko nasilje odgovori vojnom silom.
Bio je to odlučujući trenutak kojim se zahuktala ideja o neophodnosti intervencije usmjerene protivu velikosrpske vojne mašinerije. Reakcije na izjavu gđe Thatcher prenio je cijeli svijet i u tom se trenutku počelo sustavno govoriti o vojnoj intervenciji. Bila je neophodni katalizator i znala je galvanizirati javno mnijenje koje je svakako koristilo snagama mira i ugroženima u bivšoj državi. Zbog narečenih i mnogih drugih njenih akcija koje su bile melem na hrvatske rane, a ovdje ih zbog brzine i kratkoće vremena nisam u mogućnosti nabrojiti, ne smijemo je nikada zaboraviti. Gospođa Thatcher ugradila se u našu hrvatsku domovinu u najtežim njenim trenucima i postala dio povijesne legende i blistavo lice istinskoga prijateljstva.
Brasilia, 8. travnja 2013.
>> Milanović: U Hrvatskoj ćemo Margaret Thatcher osobito pamtiti
>> Za jedne je bila Čelična lady, a za druge heroina nove klase
>> Podržala je Hrvate i razotkrila zločinački Miloševićev režim
