Alkemičar Paolo Coelho za prvu od svojih 25 teza za sreću stavio je najpoznatiju: "Ako nešto jako želiš, čitav se Svemir uroti da to i ostvariš". Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević nije primio udarac samo još iz svemira. Sve drugo urotilo se protiv njega. Klimatske promjene, kiše, vrućine, "luda" trava, nestašno smeće, vrane, komarci... U trećoj godini mandata uočeno je da kosilice ne kose vlažnu travu, ili da Zagreb treba dodatne tramvaje, a Končaru dvije godine za nove... Eto Faktograf je zaključio da ni rabljeni njemački tramvaji plaćeni 2,7 milijuna eura, nisu stari 15-20 godina, kako je govorio gradonačelnik, već 27 godina koliko su prosječno stari i zagrebački. Samo na primjeru naknada za obitelji s više djece, vidi se kako je teško uskladiti političke ideje s pravnom državom, a taj ustavnopravni problem još im visi nad glavom. Još jedno spoticanje bilo bi ozbiljan prilog kritičarima koji su i prije izbora tvrdili da je Zagreb prevelik zalogaj za Možemo!. Nakon više od pola mandata buja nezadovoljstvo, strpljenje splašnjava i među onima čiji su bili izbor.
Kada će gradonačelnik "pojesti" sav korov, svu travu i sve mlado drveće koje niče ispod rubnjaka ulica i nogostupa, tako da se to zelenje polako nadvija na ulice, kao npr. Zagrebačku aveniju ili Aleju Bolonje od samog zapadnog ulaza u grad. To je zastrašujuće. Vozite lijevom strane Aleje Bolonje dolazite u blagi zavoj a na zavoju vas čeka drveće nadvijeno nad prometnicu, visoki korov i trava, ali već smo naučili i nije to loše, barem drveće potuče sve muhe i dr. gamad s bočnih stakala. A kada stranci ulaze u grad odmah doboju dojam da ih ulica nadvijena drvećem i korovom dovodi u oazu. Uvjeren sam da ove dvije prometnice nisu jedine koje su obrasle raslinjem. Zar građanima i gostima trebamo ponuditi takvo održavanje prometnica. U Švicarskoj i Njemačkoj, Austriji i dr. nema niti jedne travke na prometnicama a u Zagrebu se nadvilo drveće. A oni hoće voditi Hrvatsku a nisu u stanju držati red u Zagrebu. Prestrašno.