U poslijeratnoj 1946. godini, Sjedinjene Američke Države su posljednji put pokušale otkupiti Grenland, nudeći Danskoj 100 milijuna dolara u zlatnim polugama i zamjenu teritorija koja je uključivala Point Barrow na Aljasci. Retrospektivno gledano, Danci su možda propustili priliku. Da su prihvatili ponudu, danas ne bi morali odbijati uporne pokušaje Donalda Trumpa da kupi otok, niti bi morali trpjeti promotivne obilaske njegovog sina koji hvali prednosti pripajanja SAD-u. Štoviše, bili bi dionici najbogatijeg naftnog otkrića u američkoj povijesti - gigantskog naftnog polja u Prudhoe Bayu otkrivenog 1967., kako navodi Politico. Međutim, tadašnji danski ministar vanjskih poslova Gustav Rasmussen odlučno je odbio ponudu, izjavivši razočaranim Amerikancima: "Premda smo Americi zahvalni na mnogo čemu, ne smatram da im dugujemo čitav otok Grenland."
Iza ove ponude stajala je odluka zajedničkih šefova stožera i dužnosnika State Departmenta da je transformacija najvećeg svjetskog otoka u 51. američku saveznu državu od ključne vojne važnosti za SAD. Smješten na najkraćoj polarnoj ruti između Washingtona i Moskve, Grenland je u časopisu Time opisan kao najveći "nepokretni nosač zrakoplova" na svijetu. Amerikanci su smatrali da Danska ne cijeni i zanemaruje otok - stav koji se ponavljao u ranijim pokušajima SAD-a da ga kupi. William Trimble, visoki dužnosnik State Departmenta, izjavio je: "U Danskoj je malo onih koji pokazuju istinski interes za Grenland, bilo ekonomski, politički ili financijski." Unatoč tome, Danci su ostali nepokolebljivi - sve političke stranke u zemlji odbile su prijedlog, a Rasmussen ga je tijekom parlamentarnih rasprava nazvao besmislenim.
Istovremeno, SAD su ustrajale u zadržavanju svojih baza na Grenlandu, prvotno uspostavljenih 1941. radi sprječavanja nacističke Njemačke u korištenju otoka za napade ili eksploataciju resursa. Ova nepokolebljivost naposljetku je navela Dansku da pristupi NATO-u. Trump se pojavljuje kao najnoviji u nizu zainteresiranih strana - ne samo američkih - koje su pokušale preuzeti kontrolu nad otokom. On će se vjerojatno pokazati kao jedan od najupornijih i najagresivnijih pretendenta - dodatno je zaoštrio situaciju odbijajući isključiti mogućnost invazije na Grenland, što predstavlja presedan u retoričkom pristupu američkih čelnika, bez obzira radi li se o ozbiljnoj prijetnji ili šali. Ipak, uspješno je privukao medijsku pozornost.
"Da ste mi prije deset godina rekli da ću intervjuirati nekoga o Grenlandu, to ne bih visoko stavio na popis mogućih tema koje bi zanimale medije", ističe povjesničar John C. Mitcham s Duquesne University u Pittsburghu. "No, fascinantno je, a pomalo i zabrinjavajuće, kako se danas suočavamo s odjecima prošlosti kroz viktorijanski diskurs o suverenitetu i sigurnosti." Mitcham nastavlja: "Iako trenutno raspravljamo o Grenlandu, Kanadi i Trumpu, slična retorika se može uočiti u kontekstu ruske aneksije Ukrajine ili kineskih pomorskih pretenzija na Pacifiku. To je, kako bi se reklo, staro vino u novim bocama." Dok kritičari možda ismijavaju novoizabranog predsjednika zbog njegove ekspanzionističke želje za aneksijom Grenlanda, valja napomenuti da su geopolitički interesi i vojna strategija i ranije motivirali američke diplomate da razmatraju kupnju ovog arktičkog otoka.
Ideja o kupnji Grenlanda prvi put se pojavila 1867. godine, kada ju je iznio utjecajni državni tajnik William H. Seward, nedugo nakon akvizicije Aljaske od Rusije. "To zaslužuje ozbiljno razmatranje," izjavio je. Seward, poznati zagovornik teritorijalnog širenja koji je sanjao i o pripajanju Kanade, naručio je studiju koja bi podržala njegovu viziju, na sličan način kao što bi Trump danas mogao zatražiti analizu za novi projekt izgradnje hotela. Povjesničar Jeff Ludwig komentirao je: "Završni izvještaj, koji je Seward dao otisnuti i distribuirati među zakonodavcima, teško da se mogao nazvati nepristranim." Doista, 'Izvješće o resursima Islanda i Grenlanda' nije skrivalo svoj entuzijazam prema Grenlandu. Njegov autor, Benjamin Peirce, s oduševljenjem je opisivao bogatstvo otoka u pogledu divljači, ribe i minerala, uključujući ugljen, te naglasio da je njegova površina "značajno veća od polovice Europe."
Peirce je posebno naglašavao kako bi akvizicija Grenlanda, zajedno s kupnjom Aljaske, omogućila SAD-u strateško okruživanje Britanske Amerike [Kanade] na arktičkom i pacifičkom području. Međutim, Sewardova ekspanzionistička vizija naišla je na žestok otpor u neprijateljski nastrojenom Kongresu. Kasniji pokušaji stjecanja Grenlanda, uključujući i kompleksne međunarodne sporazume, također su propali. Važno je napomenuti da su i Britanija i Kanada pokazivale interes za Grenland, no 1921. godine Danska je službeno proglasila suverenitet nad cijelim otokom. "To nam je neophodno za nacionalnu sigurnost," izjavio je Trump, čiji plan za Grenland još uvijek ostaje neizvjestan.
FOTO Grenland je prekriven ledom i otkrio ga je Erik Crveni? Zašto se onda zove Zelena zemlja? Evo kako je zapravo dobio ime
Hvala Bogu, dok nam je Putin živ nitko neće dirati u EU.