Buđenje i ustajanje iz tople postelje kod mnogih izazivaju prave traume. Tako i Stanko Lovreković iz Našica proklinje budilice, ali zato što ga nijedna ne uspijeva probuditi. Postoji li ikakav izum koji bi iz postelje na vrijeme istjerao izgubljene slučajeve poput njega, pita. Prvu poznatu budilicu izumili su još stari Grci, ali okorjelim spavačima klasične budilice nisu gotovo ni od kakve koristi. No, inovativnost s primjesama sadizma i ovdje je ponudila nekoliko rješenja.
Nedavno je studentica s Massachusettskog tehnološkog instituta (MIT) iz SAD-a Gauri Nanda predstavila svoju budilicu nazvanu Clocky, a koja bi iz sna trebala prenuti i najtvrdokornije pospance. Clocky je dizajniran tako da spriječi zloporabu gumba za odgodu zvonjave "snooze", kakav postoji kod većine budilica. Naime, već pri prvom pritisku na njega, budilica se pomoću dva ugrađena kotača baca na pod i otkotrlja. Jedino je rješenje ustajanje i gašenje okrutne budilice, koja ima ugrađeno računalo zaduženo za to da se svakog jutra otkotrlja na drugo mjesto.
Na sličnom načelu radi i puzzle budilica, koja u trenutku aktiviranja alarma lansira poklopac sastavljen od četiri komada puzzli. Da bi prestala zvoniti, potrebno je pronaći komade i složiti ih na svoje mjesto. Revoluciju buđenja izazvali su mobiteli koji imaju alarme najrazličitijih melodija i stupanja glasnoće. No, uz mobitele već se dulje prodaju najrazličitije budilice koje u ključnom trenutku mogu svirati namještenu radiopostaju ili pjesmu te reproducirati određeni zvuk. Tu se ističe radiobudilica s ugrađenim subwooferom, čiji bi duboki tonovi iz sna trebali prenuti i najtvrdokornije spavače.
Nude se i budilice u koje se mogu snimiti ili prebaciti već snimljeni zvukovi, a stručnjaci za to preporučuju neke od uhu najiritantnijih zvukova poput zujanja komaraca, zvonjave telefona, kapanja vode, zrikavaca ili pak ljubavnog zova mačaka. Studenti s američkog sveučilišta Brown, pak, izumili su budilicu "SleepSmart". Pomoću mikroprocesora i vrpce s elektrodama koja se navlači na glavu prije spavanja, ta budilica procjenjuje ciklus sna i aktivira alarm tijekom njegove najlakše faze, a prije unaprijed određenog vremena buđenja, pa s njom nema ustajanja na krivu nogu. Takav pristup snu i spavanju nisu otkrili brižni studenti nego je odavno poznat u drevnim kulturama. Narod Xingu iz središnjeg Brazila vjeruje da se ljude ne smije naglo buditi jer bi duh koji je otputovao na daleka mjesta mogao ostati tamo zarobljen, pa bi čovjek mogao umrijeti. Gotovo sva sjevernoamerička indijanska plemena dijele slično vjerovanje, a novozelandski Maori smatraju da je nekoga probuditi iznimno nekulturno. Ako je buđenje zaista nužno, to se čini vrlo nježno i postupno. Spavanju tako pristupa i afrički narod Masai, te japanski starosjedioci Ainu.
Iako je znastveno dokazano da je izbjegavanje ranog ustajanja dobro za motoriku tijela i ublažavanje posljedica prevelike količine informacija te da nedostatak sna može otežati pamćenje, spobnost razmišljanja i obrade informacija, teško da će se taj argument održati kod šefova ili nastavnika.
Otvori KEKS Pay
