Današnji je dan u Saboru bio u znaku uhićenja, ali i potreba za hapšenjem i u tom časnom domu. Ove “potrebe za hapšenjem” moj su dodatak. Ali idemo od početka. Oko pola sata prije nastavka saborske sjednice počele su stizati vijesti o uhićenjima u Koprivnici te su se vremenski podudarile s raspravom o Prijedlogu zakona o Pravosudnoj akademiji. Slučajnost je najbolji redatelj!
Njihovo “baš me briga”
I dok se cijela zemlja počela tresti od drame u “Podravki”, na raspravi o temi koja je s tom dramom u izravnoj vezi, kako vidim s galerije, sabornica je više nego poluprazna. Službenika na ulazu u dvoranu pitam koliko je ljudi unutra, ljubazno me moli da pričekam dok uđe i prebroji ih, vraća se i kaže mi: “Pedesetak”. Pedesetak od stopedesetak! Samo trećina!
Na početku svoje diskusije tu malobrojnost sa žaljenjem zapaža i Vesna Pusić, koja spomenuti zakon o Pravosudnoj akademiji što će dodatno obrazovati suce i tužitelje smatra najvažnijim za budućnost hrvatskog pravosuđa. Slikovito govoreći, s Marincem, Šestakom i društvom trebalo bi na neki način hapsiti i zastupnike. Izlizane novinske priče o tome kako malo rade i koliko su neodgovorni, a tako puno stoje proračun trebalo bi zamijeniti djelotvornom kaznom – uskraćivanjem plaće.
Njihovo “baš me briga” tako zorno pokazano danas ilustrira nedostatak nečeg čime me, u razgovoru u pauzi za cigaretu, poprilično, i to ugodno iznenadio bivši ravnatelj policije, SDP-ov zastupnik i predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku Ranko Ostojić. Pitam ga što misli o uhićenjima u “Podravki” i odgovara mi:
– Ja sam ih očekivao.
– Kako?
– Pa moralo je krenuti. Ne može se samo kao učenik izvršavati neke zadaće za europskoga profesora. Osim toga, recesija je izoštrila obrise kriminala i kriminalaca, bolje se uočavaju oni koji imaju bogatstva što ih nisu zaslužili legalno.
Hrabri pojedinci i hrabre skupine
– Znači li to da imate povjerenja u ministre Karamarka i Šimonovića te u državnoga odvjetnika Bajića?
– Pojedini dužnosnici i ne moraju biti presudni. Presudna je atmosfera, ozračje. Sjetite se Domovinskog rata, napadnuti smo kad smo bili bez oružja, nismo imali nijedne puške, a ipak smo se uspješno obranili.
– Je li slučajeva poput ovoga u Koprivnici bilo u vrijeme vašeg upravljanja policijom?
– Nije. Ovo je novost.
– Možete li sažeto objasniti kako su radili?
– Jednostavno. Uzimali su “Podravkin” novac, tobože ga iz poslovnih razloga deponirali u SMS, na Maltu i drugdje, a onda ga vraćali i njime za sebe kupovali dionice.
– Je li to slično negdašnjem kupovanju profitabilnih tvrtki koje je onda kupac otplaćivao profitom iz samih tih tvrtki.
– Da, slično je.
Ponavljam, bivši ravnatelj policije iznenadio me mišljenjem da je presudno ozračje, ali me “pridobio” usporedbom s Domovinskim ratom. Može li se ova država, sa svojim građanima, vratiti nedužnosti, silnoj motivaciji, zanosu i osjećaju za pravednost s kojim se brani zemlja? Načelno, može.
Obrana od agresora ista je kao i obrana od kriminala. Ali baš se ne slažem posve s uvjerenjem da je presudno samo ozračje. Napokon, i ono uvijek od nekoga počinje ili će ga netko usmjeriti, a to su hrabri pojedinci na čelu hrabrih skupina, pa možda i hrabrih političkih stranaka. Ima li takvih u Hrvatskom saboru, na primjer?
Naredbe iz Europske unije
Već sam spomenuo polupraznu dvoranu na današnjoj raspravi, ali i ta rasprava, i ona o ustavnim promjenama, kao i gotovo sve rasprave vođene u Saboru proteklih tjedana, bile su rezultat “naredbi” iz Europske unije.
Stječe se dojam kao da zastupnici u Saboru više ni u zahod ne idu bez naputaka iz EU-udžbenika. Nije li onda u pravu zastupnik HDSSB-a iz Slavonskog Broda Boro Grubišić koji kaže kako su i uhićenja Marinca, Šestaka i drugih predstava za Europu?
Može li se zbog toga dodati Ostojićevu mišljenju da u kolonijalnom ozračju možemo imati samo kolonijalnu represiju za korupciju i organizirani kriminal? Je li u Hrvatskoj još moguće neko – hrvatsko državno ozračje? U Saboru bi se odgovor i na to pitanje tražio iz Bruxellesa.
Otvori KEKS Pay
Bravo Krešimirica! Tužno je i jadno, kako ni naši veliki novinarski aduti, poput voljenog Ivkošića ili Hloverke (sve ostale vrijedne su poskidali sa vješala već davno i nema ih nigdje!) nemaju hrabrosti otvoriti temu SANKCIONIRANJA te natruhe na čelu države, od kojeg sva ova nacionalna trulež i izmetski smrad potječe. Nedavna najava kraljevske mirovine tom psihopatu i hrvatomršcu, te rušitelju svega što je sveto svakom Hrvatu, nije naišlo na ikakav primjeren kritički osvrt našeg podaničkog novinarskog stada, nije postalo zanimljivom temom famoznog Otvorenog. OK, hrabri i zlatousti Ivkošiću, očekujemo od Vas vrstan članak o ovoj natruhi i parazitu na čelu države - ako još imaš muda!