Veličinu čovjeka ne određuje veličina sportskog uspjeha. Boksač Stjepan Božić vjerojatno nikad neće biti svjetski prvak u jednoj od tri najjače svjetske profesionalne organizacije (WBC, WBA i IBF). No, zato će ovaj vrijedni i dobroćudni momak ostati zapamćen kao sportaš koji se tukao da bi bolesnoj djeci bilo bolje.
Štef je momak velikog i toplog srca kojeg je nedavno očinstvo učinilo dodatno socijalno osjetljivim. U borbi s Kongoancem Mockom pogled iz ringa na suprugu i šestomjesečnog sina Dominika dao mu je novu snagu. Stjepan će iskreno priznati da mu je žao što nije tako uspješan poput Vladimira Klička da pokrene lavinu dobrotvornih akcija. No, i s ovim je dosta učinio. Ganutim očevicima orosio je oči suzama, a mnoge pred malim ekranima potaknuo je da se preispitaju jesu li učinili dovoljno dobročinstava kako bi tako zahvalili majci prirodi što ih je obdarila zdravljem.
Božić je boksač kojem je najveći sportski domet onaj iz amaterskog dijela karijere. Tada je bio europski doprvak u srednjoj kategoriji. Godinama se mučio uz francuske promotore shvativši na kraju da oni za njega baš i nemaju velike planove. Shvatio je, u međuvremenu, i koliko je važna percepcija javnosti, pa je za izgradnju imidža počeo koristiti medije.
Da je filantrop, ali i da zna kod ljudi probuditi emocije, pokazao je i kada je u ringu objavio da je pobjedu posvetio pokojnom prijatelju, nedavno preminulom junaku trpinjske ceste Marku Babiću. Uostalom, Stjepanu ovo sa Sanusom, udrugom roditelja djece oboljele od tumora, nije prvo dobročinstvo. Prije dvije godine, nakon borbe u Zadru, 100.000 kuna usmjerio je prema vukovarskoj bolnici i dječjem vrtiću “Latica”.
Otvori KEKS Pay
