Veliki Zlatan Ibrahimović stao je pred navijače, skinuo vrpcu s ruke... Suza u oku, završio je s igranjem za Švedsku... Naklon do poda za sve... A jedan drugi kapetan još uvijek drži vrpcu oko ruke, i on se oprašta od reprezentacije nakon Eura.
Igra turnir života
Hrvatski kapetan Darijo Srna igra svoje posljednje veliko natjecanje, s 34 godine na leđima odlučio je kazati “dosta”.
– Da, nakon Eura se opraštam od reprezentacije – kazao je Srna prije nekoliko mjeseci. Tog trenutka prionuo je treningu, radio kao nikada kako bi bio na najvišem mogućem nivou. I kada se pogledaju sve tri utakmice Hrvatske, Srna je naš broj jedan. Modrić je briljirao protiv Češke, Rakitić protiv Turske, Perišić protiv Španjolske, Ćorluka je standardan, pravi stožerni igrač obrane, ali Srna je top. Klasa koja ne posustaje, u sve tri utakmice bio je na samom vrhu, bio je onaj Srna koji je prije šest godina izabran u najbolju momčad Lige prvaka. Među deset je najboljih ocijenjenih igrača Eura, a na listi onih koji centriraju s boka na drugom je mjestu. Ispred njega samo je Dimitri Payet, ali treba napomenuti da je on čisto ofenzivno orijentiran. Srna prvo obavi sve poslove u obrani pa onda jurne u napad.
– Tek sad vidimo koliko će nam nedostajati – zavapio je jedan kolega.
Njegova tragedija, očeva smrt za koju je doznao nakon utakmice s Turskom, senzibilizirala je javnost, reprezentaciju još više zbližila, nekako stisnula. A tek ona slika kada je ostao sam ispred navijačke tribine nakon utakmice sa Španjolskom. Odjekivalo je “Darijo Srna”, a on se naklonio.
Ili one njegove suze uoči utakmice s Češkom dok je svirala himna.
– Otac je rekao da moram ovo prvenstvo odigrati do kraja, to je njegova želja – objašnjavao je Srna. Uvijek pun života, ideje, vica, motor Hrvatske i na terenu i izvan njega. On je taj koji drži ritam pozitive u “kockastom” dresu. Srna je kroz cijelu reprezentativnu karijeru u svakoj utakmici, pa i kad su mu znali predbacivati da je pao u formi, davao sve od sebe.
To mu nitko ne može oduzeti.
– Darijo je prije svega veliki čovjek, ljudina – kazat će vam svi oni koji ga dobro poznaju.
Kao novinar gledao sam ga još od kadetskih dana, pratio njegovu prvu seniorsku utakmicu za Hajduk, odradio s njim prvi intervju, pratio ga na potpisivanju ugovora za Šahtar. Iza nas je na desetke razgovora, od njegova debija za Hrvatsku pa preko velikih natjecanja do trenutka kada je postao kapetan... Pet puta razgovarali smo u Donjecku, koji je postao njegov drugi dom.
Zaslužio je suze radosnice
– Srna je ovdje treći čovjek po važnosti, ispred njega su samo predsjednik države i predsjednik Šahtara – napisao sam jednom kada su se na njegov automobil, dok smo se vozili Donjeckom, počeli bacati navijači.
Obožavan tip velikog srca koji ima vremena za “velike i male”. Ali, uvijek će ostati u sjećanju one njegove suze nakon Beča 2008. godine i najtužnijeg sportskog hrvatskog trenutka u povijesti.
Taj grč na licu Darija Srne proganja me već osam godina, tada je igrao briljantno, baš kao i sada na svom reprezentativnom kraju.
Zaslužio je opet suze na licu, ali ovaj put radosnice, suze zbog velikog trenutka Hrvatske. Ima snage za to...
Neka ta kapetanska vrpca bude što dulje na njegovoj ruci, neka je skine u Parizu...
Jedan velikan je otišao, ispao u prvom krugu, a naš velikan još uvijek je tu. Darijo Srna ili kako na jednoj reklami piše uz njegovo ime “Srce kojem nema ravna”.
mukadilo, ja vjerujem da si ti crnji od Erdogana ustvari vjerujem da vise licis na turcina nego predstavik nacionalne manjine koji se bavi etno buesnissom i vidim volis provocirati kao milanovic, provokatoru. Samo sam se nasmijao jadnice na tvoju provokaciju. To sto je Darijo mozda muslimanske vjeroispovjesti ne znaci da ne voli svoju domovinu i bori se kao lav za nju.